- Ajmo još malo pa nestalo, pome pet kuna, tikvice sedam, ima još fažoleta, domaće sve...! - kao da još uvijek odzvanja u ušima klasična verbalna reklama dok dokono šetamo ‘trbuhom grada‘ jedne slobodne subote ujutro.
Naravno, nikad ti povici prodavačica, a ponekad i nakupaca, ne ostaju bez kontre, nije naš svit mučaljiv...
- Ma di sedam kuna za tikvice, pari da su od zlata! - dobacuje jedna žena dok sa sigurne distance, s gnušanjem namreškanog nosa, poviruje na banak.
- A je ti domaće, moš mislit! - nije se suzdržavala druga dok nestaje u gomili, prema jeftinijim štandovima.
- Je, je, samo ti traži, nećeš nać bolje! - tobož uvrijeđeno uzvraća prodavačica.
I danas ćete, vjerojatno, naići na slične scene na splitskom pazaru, uz ipak sitne promjene: popunjenost pazara, i po bancima i što se tiče kupaca i znatiželjnika, osjetno je slabija nego prije desetak-dvadeset godina, a i cijene danas nisu više u kunama. Brojke su ostale slične, ako ne iste, nije to stvar percepcije nego lako provjerljivih činjenica – danas su, samo koju godinu kasnije i ne obazirući se na tečaj 1:7,5, pome pet eura, fažoleti najmanje šest,...
Ali, ova priča nije trebala započeti ovako, kuknjavom. Jer, usred žalopojki (uglavnom opravdanih) iz Sinja je zasvijetlio primjer dobročinstva! I naravno, kako to obično biva s takvim, dobrim i poštenim ljudima, ne smatra naš sugovornik da je napravio ništa posebno...
Moramo pojasniti: Tihomir Samardžić koji ima vlastiti OPG, prije tri dana je na stranicama ‘Virtualnog pazara‘ objavio kako poklanja (da, da, poklanja!) vlastiti krumpir iz polja u mjestu Jasensko kod Sinja, krumpir koji je ‘ranjen‘ pri vađenju ili iz nekih drugih razloga nije za prodaju.
Objava je gotovo trenutno izazvala brojne komentare, začudo sve redom pozitivne. Začudo ne zato što ovakav potez ne zaslužuje samo pohvale, nego zato što je našem svitu teško udovoljit, učinilo nam se čudno da opet nije bilo kakvog nezadovoljnika...
- Pa je, dolazili su ljudi, evo jutros je bio bračni par, oni su odnijeli sve što je ostalo. Bilo je ukupno nekih 250 kilograma krumpira, oštećen pri vađenju, uglavnom nije za prodaju, ali nema nikakvih prepreka za konzumaciju, veliki su komadi pa nije problem malo očistit... - kaže nam Tihomir nekako samozatajno, nije baš očekivao medije. No, nakon par minuta zaboravio je s kim razgovara pa je sve išlo puno lakše...
- Ma nije to ništa, u polju imam krumpira, fažoleta je ove godine tri tone rodilo, paprika, sve ide za prodaju, a ovo se ne može prodavat, ranjen ali zdrav, a ja ne mogu toliko potrošit. Pa što je onda čudno dati ljudima?!
Ali, moram reći, nekako se, kao srame! Dođu, uzeli bi, ali im je valjda neobično, čudno, nisu navikli naši ljudi, misle valjda da je to milostinja. A nije, kažem, zašto bacit ako će nekome koristit? - pojašnjava Tihomir potez kakvih je danas sve manje, dodajući kako neće on zbog toga propast niti će se netko okoristit.
Nekako nas priča vraća na onaj početak, jer i na ‘Virtualnom pazaru‘ često možete vidjeti gotovo identične rasprave. Koje se često zahuktaju, postanu vruće i na osobnoj razini, još i gore nego na pravom pazaru.
Možda je baš zato nekidan na stranicama ‘Virtualnog pazara‘ objavu postavio jedan od najaktivnijih suradnika (ne i Admin), koji je pozvao ljude da ne komentiraju cijene, pogotovo ne maliciozno, jer prodavači imaju pravo cijeniti svoj trud na koji god hoće iznos. Očekivano, post je izazvao masovne reakcije, 150 komentara i gotovo 300 ‘lajkova‘!
Autor se nije oglašavao, pustio je da rasprava ide svojim tijekom. I većina se, dojma smo, nije složila s njim: većina komentatora (možda oni drugi nisu htjeli komentirati ili su se podrškom autoru svrstali na njegovu stranu) smatra da imaju pravo komentirati cijene proizvoda koji se nude na ‘Virtualnom pazaru‘.
Evo uostalom nekoliko probranih komentara pa sami procijenite:
‘Čemu pazar ako nema cjenkanja...al se ne smi žugat, odn. iskazat nezadovoljstvo????‘
‘Polja ležu trava raste, neće niko da radi. Većina kaze:neisplati se radit dok platim oranje, frezanje, đubar, sjeme, vodu,jos kad potrevi lose vrijeme, mogu i kupit.Kad kupuju vecini skupo. Podrska svim proizvođačima i cjenite svoj rad!‘
‘Ime grupe pazar pa da se ne smije prigovorit na cijenu. Došli kao Amerikanci sve ih vrijeđa.‘
‘Do prije dvi godine smokve bile 1 EUR, sad su 4 EUR. Ma iz principa je ne bi kupila, kad znam koliko u to stablo triba uložiti. I sad još da ne komentiram..zamisli..‘
‘Ma bravo, prodavač može stavit cijenu koju oče, a kupac ne smi ni rič reć. Ovde se kupuje i prodaje i osnovna i jedina poveznica je cijena i naravno da se može komentirat.‘
A najviše lajkova je dobio komentar u kojem je između ostalog stajala konstatacija:
‘Onaj ko ne moze podnit kritiku OPRAVDANU i to od dosta ljudi onda neka ode na banak, obisi cijenu i proda. S time da moran rec da ima ljudi koji pretjeruju u komentarima i uvik in nesto smeta i takve ne pravdan‘
Na ‘Virtualnom pazaru‘, web stranicama koje su osnovane kao jedan od (neslužbenih) odgovora na restrikcije početkom pandemije korone (saborska zastupnica i supruga splitskog gradonačelnika Marijana Puljak je, tada kao dio stranke Pametno, jedan od inicijatora i osnivača ove internet grupe koja ima cilj olakšati komunikaciju i kontakte između prodavača i kupaca voća, povrća pa i svega drugog), doista komentari znaju otići predaleko.
Gotovo uvijek je sporna cijena, gotovo uvijek se razvije rasprava što stoji iza te cijene – opravdava li uzgoj stabla smokve recimo cijenu od 4-5 eura po kilogramu svježeg ploda, odnosno je li cijena od jednog eura za jedan klip kukuruza šećerca (deset klipova – deset eura) prejeftina ili se po toj cijeni može kupiti i onaj već pečeni u Marmontovoj...
Pa smo, kad ga već imamo na vezi, pitali poljoprivrednika sa sinjskog područja što misli o svemu, jesu li cijene realne ili je ipak sve preskupo.
- Je, vidim i ja, ima ljudi šta stvarno pretjeruju da ne kažem nešto gore. Dva eura kapula, pa onda neke druge cijene, to se pljačka narod, pljačka! Ne znam stvarno, nije ništa u zadnje dvi-tri godine baš toliko poskupjelo, ni nafta ni ništa... Valjda se takvi hoće obogatit preko noći, ne znam što bi rekao - kaže Tihomir Samardžić na ludovanje cijena povrća i dodaje:
- Budi dobar i iskren s ljudima pa će ti se vratit. Drži se svoga čovika, ako si pošten onda ćeš uvijek imati kupca. Mi smo držali i ovce dok mi je otac bio živ, a imamo i sad svinje. Evo, pancete su mi rezervirane dvije godine unaprijed!
Moramo i mi na kraju reći kako nije sve tako crno, ni u životu ni na ‘Virtualnom pazaru‘. Često naime, češće od kritika, ljudi pohvale ili preporuče pojedinog prodavača i njegove proizvode i odnos prema kupcima. A valja imati na umu i da grupa ‘Virtualni pazar‘ ima nešto manje od 50 tisuća članova!