Drumovi će poželjeti Turaka
al Turaka više nigdje biti neće
U početku bijaše rijeka. Modra i bistra. Hladna. I uz Cetinu “blago”, a uz njega - ljudi. Srbi i Hrvati, Hrvati i Srbi, kako kome i kojim redom drago. A o redu su u to vrijeme odlučivali komunisti, i samo komunisti.
Narod se pitalo malo i ništa, jer da ga se pitalo, teško da bi tako, kako mu se (s)krojilo, i bilo. Vlast je tih pedesetih godina prošlog stoljeća namjerila napraviti branu. Proizvoditi struju. Potopiti sela. I srpska, i hrvatska. Pa su i jedni i drugi morali otići.
Tako su ubava vrlička mjestašca manje - više ostala pusta. Ljudi srpske narodnosti odseliše u Srem, a ljudi hrvatske nacionalnosti u Slavoniju. Prvi su nove domove našli u Inđiji, Vladimirovcima, Pančevu i Beogradu, zelenu Vrliku...