Pravija se važan oko nas: diga glavu i zabacija krijestu, ko satnik Bertorelli iz serije "Allo, allo!" Onda je s kamene pristave više naših glava poletija koji metar.
Blista crno kitnjasto perje, crveni mu se glava. Bakrene prsi u istome tonu sa suvin hrastovin lišćen na vitru. Tuda dubovina vlada: s vapijućin granama propetima u nebesa, čvornatin dugin prstima. One su, tako, šiknule iz tmine, i sada streme ko pružene ruke, reka bi Tin Ujević.
Lišće je matirano, a pivčeve su prsi metalik. Prilivaju se nijanse od zdravlja.
Ime mu nisu nadivali, ni njemu ni drugima, a imadu ih Ezgete sedan, osan. Kokošiju je više.
- Vidiš li priko strujnih vodova, tamo na onoj strani? To ti je Alebića kula, nju su zaposili četnici i posuli po nama granatama i tenkovima. A garde je ovde bilo nas...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....