Osiguranje predsjednika Milanovića učinilo nam se pinku preosjetljivo, pogotovo imajući u vidu svečanost trenutka, ali i u usporedbi s kolegama na istom poslu oko premijera Plenkovića.
Oni su nekako opušteniji, makar prihvaćamo i da je oko šefa Vlade RH ipak cijelo vrijeme prava masa ministara, zamjenika, pomoćnika, tajnika, koji se svi u jednom ekstenzivnom tumačenju mogu smatrati osiguranjem.
Dok je trajao neslužbeni program - na relaciji Alkarski dvori, gdje je stigao predsjednik sa suprugom, i Crkve Gospe Sinjske gdje je navratio Plenković (a vrijedi spomenuti kako su nezavisnom predsjedničkom kandidati Draganu Primorcu naglo porasle akcije unutar vladajuće stranke, jer je bio vrlo blizu premijeru, dok se ostali stranački dužnosnici ‘rasipaju‘ u širinu kako im opadaju funkcije, tj. važnost), nekako iznebuha se pojavio - Tomašević!
Zagrebački gradonačelnik doslovno je naletio na postavljene mikrofone i kamere, postavljene naime za premijera. A kako svita još nije izlazila iz crkve, novinari su, pragmatični kakvi već jesu, krenuli uzeti izjavu od Tomaševića.
Što se naravno odužilo koju minuticu, iako nije pretjerivao zagrebački gost, taman do trenutka kada su uzvanici pokuljali izlazeći iz crkve. Tako da je na trenutak prijetila neugodna situacija da Andrej Plenković mora, se facto, čekati red za dati izjavu!
Dobro, iskusan je premijer politički lisac, krajičkom oka je snimio situaciju pa se dao u rukovanje s okupljenim simpatizerima kojih nije manjkalo. Tako je sve okončano sretno i (relativno) brzo.
U međuvremenu uz najprometniju ulicu danas u Sinju, iza metalne ograde, skupina djece na zelenom travom prekrivenom dvorištu igrala se kao da Alka, premijer, predsjednik... ne postoje
