Lovci uporno lažu da će vukovi napasti ljude: ‘Cijeli život sam u planini, nikada nisu napali ni mene ni nekog drugog‘

Kako bi se pridobila pozornost i klik čitatelja, na pojedinim portalima u posljednje vrijeme masovno se koriste vukovima. Tim i u Hrvatskoj zaštićenim zvijerima pripisuje se tolika krvožednost i prema ljudima da bi se, zamalo svaki dan, održavale sahrane njihovih žrtava.

Valja napomenuti i kako priču o "krvožednim" vukovima medijima najčešće podvaljuju lovci, a sve kako bi im se omogućio lov i udovoljavanje u njihovoj strasti pucanja i ubijanja drugog živog bića. I za koga se onda može reći da je krvožedan - za lovce ili za vukove?

Po tome bi, slijedeći pripisane im, a nepripadajuće atribute, priča mogla glasiti i ovako: "Veliki vučji čopor izazvao je strah i trepet u Splitu. Jedan pripadnik toga čopora, s neuobičajenim čeonim obilježjem, prošetao se od Zlatnih vrata do Narodnog trga. Od ljudi, nigdje nije bilo žive duše. Svi su se razbježali glavom bez obzira i sklonili na sigurno nakon što je proširena vijest o dolasku čopora vukova, koji pokazuju takvu krvoločnost da bez da trepnu kreću u napad na ljude..."

Ako bismo lagali!?

Zvone Ajdučić iz Gale, naselja u općini Otok, strastveni je planinar i gorski spašavatelj. U planinama je od dječjih dana. Kamešnicu, Dinaru, Svilaju, Visoku, Mosor i najveći dio Biokova poznaje kao vlastiti džep jer je u njima posljednjih pola stoljeća proveo najveći dio svojega slobodnog vremena.

– Ja sam zaljubljenik u prirodu i cijeli sam život u planinama. Nikada nisam čuo ni doživio da je vuk napao čovjeka. Nije, naravno, ni mene iako nema broja koliko sam puta, krstareći planinama, susreo tu životinju. Pri planinskom susretu s čovjekom vuk jednostavno pobjegne.

Druga je stvar vučja gozba među domaćim životinjama, naročito ovcama i kozama, ponekad i govedima. Tu uistinu pokazuje svoju krvožednu narav. Puno puta sam vidio posljedice vučjeg pokolja stoke. On ne ubija ovcu ili kozu samo zato što je gladan pa da se najede. Ne, on kada dođe u priliku, svojim oštrim zubima u nezaštićenom stadu kolje redom, ne stajući. Druga je stvar kada napadne stado uz koje je pastir, čuvar životinja. Kada pastir u pravilu uz potporu pasa krene s toljagom prema vuku, ovaj iskesi zube, ali na kraju se okrene i pobjegne. Tako je s vukovima bilo oduvijek, a tako je i danas – kaže Ajdučić.

Hrvatska je među rijetkim zemljama u Europi koja od zvijeri ima tri velika predatora: smeđeg medvjeda, sivog vuka i euroazijskog risa.

– Hodajući planinama, a to desetljećima radim rjeđe sam, a u pravilu u skupinama, nebrojeno puta sam imao susret i sa smeđim medvjedom. Čim bismo neočekivano naišli na tu zvijer, već na udaljenosti od 50-ak metara medvjed bi se okrenuo na drugu stranu i otišao. Nikada nisam doživio napad medvjeda na čovjeka niti sam među planinarima čuo za takav slučaj. Jedino se događalo da bi zaprijetio ljudima ako bi se približili nastambi u kojoj su bili njegovi mladi. Ljudi s iskustvom odmah bi znali o čemu je riječ i zaobišli bi zvijer. Ja sam sa skupinom prijatelja u takvoj situaciji bio nekoliko puta – govori Ajdučić.

Vratimo se, međutim, vukovima. Stočari u cetinskom kraju nerijetko se potuže da je njihovo stado napao vuk. U pravilu se radi o napadu na stado ostavljeno na ispaši, najčešće bez nadzora, ili pak zvijer napadne neku od životinja na rubu stada. Oni za koje se vjeruje da su dobri poznavatelji vučjeg bivstvovanja kazuju da u cetinskom kraju operiraju dva čopora vukova, od kojih svaki broji četiri do šest jedinki. Radijus kretanja vuka tijekom 24 sata je 80-ak kilometara.

U posljednje vrijeme rjeđe su vijesti o napadu vukova na stada domaćih životinja, ali učestalo se može čuti kako je vuk viđen. Najčešća lokacija gdje ga se vidi je blizina odlagališta komunalnog otpada Mojanka na Kukuzovcu i rjeđe odlagalište komunalnog otpada u Otišiću. Vuk do Mojanke stiže iz smjera Sinjskog polja, pa se jednu ili više jedinki viđa u prolazu kroz naselja Brnaze i Turjaci. S druge strane, do Mojanke vukovi dolaze s planine Visoka, a kako do odlagališta moraju prijeći dionicu državne ceste D-1 Sinj – Split, redovito ih viđaju vozači i drugi putnici.

Nije rijedak slučaj da na vuka na Kukuzovcu naleti vozilo. Takvi slučajevi zabilježeni su u ožujku i listopadu 2021. godine, u studenome 2022. godine, a u veljači 2023. godine vozač automobila uspješno je izbjegao sudar s dva vuka, čiji je prelazak preko ceste snimio kamerom...

Ni vukovi, čini se, nisu što su bili. Umjesto da obavljaju svoju predatorsku ulogu u biološkom lancu te da se povremeno zalete i u stada domaćih životinja, oni su se zalijenili jer im se na odlagalištu komunalnog otpada Mojanka svakodnevno nudi "švedski stol". Stoga se te zvijeri sve češće i u sve većem broju viđaju na prilazima Mojanci. To je stvarnost. Da vukovi napadaju ljude, senzacionalističke su izmišljotine i priče za plašenje male djece.