Kada bismo se mogli vratiti 46 godina unatrag i prošetati se glavnom ulicom u Imotskom, gotovo isti prizor bi nas dočekao na početku slikovitog drvoreda – robna kuća "IMA" koja čak i gotovo pola stoljeća kasnije dominira na toj poziciji, ali ipak skladno uklopljena u mediteranski gradić.
A možda su Imoćani samo emotivno vezani za mini trgovački centar, odnosno robnu kuću, gotovo izumiruću građevinsko-konzumerističku vrstu pa sjetno i čvrsto drže uvjerenje kako je tu od pamtivijeka i kako joj nema smrti. Otvorena 25. svibnja 1977. godine, kao projekt tadašnjeg trgovačkog poduzeća "Napredak", robna kuća čije je ime, poput splitskih "Prime" ("Primorski magazin") i "Dalme" ("Dalmatinski magazin"), bilo skraćenica od "Imotski magazin", vrlo brzo je dobila kultni status.
Prodajni prostori u njoj prošli su tranziciju razne ponude – od kristala, preko namještaja i leviski, do slatkiša, parfumerije, bijele tehnike i klasičnih dućana mješovitom robom. I uvijek je bila tu; kao konzumeristički kompas za pučanstvo Imotske krajine – di to ima kupit? Ima u "IMI".
Premda je imala svojih uspona i padova, nikada svoju poziciju trgovačkog središta nije potpuno izgubila, a posljednjih mjeseci je dobila i novi sjaj, u duhu onog na što su stanovnici Imotskog i okolice naviknuli "šopingirati" na toj lokaciji.
Naime, poznati nogometaš, nekadašnji većinom ljevokrilni napadač hrvatske nogometne reprezentacije, Imoćanin Ante Rebić, "IMI" je udahnuo novi život.
Nakon što je objekt tijekom posljednja dva desetljeća bio u uhodanoj rutini, bez kapitalnih i/ili kapitalističkih senzacija, i u vlasništvu braće Žužul, široj javnosti poznatima po građevinskoj firmi "Skladgradnja" i vlasništvu Radničkog nogometnog kluba "Split", "IMA" se nenametljivo počela obnavljati u rukama aktualnog igrača turskog "Bešiktaša", koji je ozbiljnu karijeru i počeo u spomenutom splitskom klubu, tadašnjem hrvatskom prvoligašu.
O ulaganjima u robnu kuću i vlasničkim ambicijama za buduće aktivnosti, novi vlasnik nije htio govoriti. Ipak, Rebić ju je posredstvom obiteljske tvrtke "Ćone" sa sjedištem u Vinjanima Donjim, odakle igrač i vuče porijeklo, lipo opiturao, promijenio fasadne obloge, dodao moderni marketinški štih i otvorio veliki kafić s dječjom igraonicom i novotarijom za Imoćane, odvojenim nepušačkim dijelom.
I ruku na srce, upravo je to trebalo šoping-centru u središtu grada, jer je posljednje "žešće" renoviranje bilo prije gotovo dva desetljeća, odnosno 2004. godine.
Kozmetički salon, prodavaonica iz sustava trgovačkog lanca "Studenac" pa trgovina odjeće njemačkog diskontnog lanca "NKD" i pomalo, "IMA" se ponovno puni robom i životom.
Ukupne površine veće od 3000 četvornih metara na četiri etaže sa zlata vrijednim prostorom za parkiranje s kojim grad i inače ima ogroman problem, imotska trgovačka perjanica nije nezanimljiva potencijalnim ulagačima, pogotovo jer se buđenjem turizma u ovom dijelu zagore, život polako vraća u središte Imotskog, a razne uslužne djelatnosti pune do nedavno prazne varuške prostore.
U kuloarima se, posljednjih godina, dok je bila u vlasništvu obitelji Žužul, pričalo i otvaranju hotela pod "IMI-nim" okriljem, no ta je priča, čini se, pala u vodu, barem u dogledno vrijeme.
Premda prostora za još snažniji poslovni status kultne robne kuće definitivno ima, jer tržište Imotske krajine ipak nije malo i nezainteresirano za veće i jače brendove koji bi se mogli smjestiti u okrilje ovog objekta, statika zgrade koja odolijeva zubu vremena gotovo pola stoljeća, služi kao simbol imotske neuništivosti i uvijek prisutnog povratka, neka više nema – Napretka.
