Puno je godina proletjelo od vremena kad je hercegovačkim i dalmatinskim planinama i kršem kročio možda najveći upamćeni hajduk, slavni Andrijica Šimić. Ipak, zasluženi status ova legenda odmetništva i borbe za prava siromašnih i potlačenih ne uživa u punom smislu pa je tako i danas u narodu malo poznata činjenica da je nogometni klub Hajduk upravo po ovoj osebujnoj povijesnoj ličnosti dobio ime.
I nije to bilo tek tako; zasluženo je Andrijica Šimić među pukom hercegovačkog kraja, Dalmatinske zagore, pa i čitave Dalmacije još za života intrigirao. O njemu su spjevane pjesme, ispleteni mitovi i za vrijeme njegova hajdukovanja nije mu bilo ravnog po spretnosti, okretnosti i hrabrosti. Na glasu je bio kao pošten i pravedan i baš zbog toga mu se danas u Imotskom tepa da je hrvatski Robin Hood.
Priča o Andrijici Šimiću počinje davne 1833. kad je rođen u selu Alagovcu, nedaleko od Gruda. Već u ranoj mladosti osjetio je poziv da se usprotivi tadašnjem turskom haračenju i odmetnuo se u hajduke, s kojima je, otkako je postao hajdučki harambaša na Vran planini jednog kasnoljetnog dana, haračio Zagorom - od planine do doline. Tursko-austrijska granica, posve neprirodna i mrska stanovništvu, Andrijici je priuštila neprijatelje s obje strane u godinama koje su uslijedile, pa su njegov život i hajdukovanje, očekivano, prolazili u apsolutnom stresu i nemiru.
Bježao je od nemila do nedraga, bio ranjavan i proganjan zajedno sa svojim hajducima, a skrivao se, hranio, oblačio i preživljavao zahvaljujući jatacima koji su mu sačuvali živu glavu i slobodu sve do uhićenja, koje ga je na kraju koštalo više od trideset godina tamnovanja i samovanja u koparskom zatvoru.
Spas od pada u zaborav
Ipak, iako je pripovijest o hajduku Šimiću izvrsna podloga za pravi avanturistički film, na kojem bi Amerikanci sigurno „digli lovu“, protekom niza desetljeća kao da se pomalo zaboravlja. Tek tu i tamo kakav zaljubljenik u amatersku povijest i koji stariji stanovnik Imotskog ili Hercegovine ispriča „kako je Andrijica moga skočit metar i po u zrak smista“ ili „kako je tražio viru od čeljadi od koje je triba pomoć“.
A biografija Andrijice Šimića prava je riznica narodnog blaga i pustolovna poslastica kakvoj nema premca u ovim našim krajevima, inače sklonima vezenju mitova, legendi i prepričavanju nekih starih događaja u koje se mora nešto malo dodati, malo oduzeti, ali ostaviti onu bitnu nit koja čini pravu priču vrijednom pripovijedanja i slušanja.
I baš tim razlozima potaknuti, imotski planinari, koji u svojim redovima imaju prave obožavatelje legendarnog hajduka, prekopali su povijesne dokumente, ispeglali činjenice i sjeli pred papire i računala kako bi avanture Andrijice Šimića prikazali svijetu i narodu - onima koji je ne znaju i onima koje treba tek malo podsjetiti.
Mjesecima su radili na poučnoj stazi u općini Runovići, koja u nešto više od pet kilometara lagane šetnje runovićkim brdima, kroz deset poučnih ploča, priča i uči o hajducima, povijesnim okolnostima, s naglaskom na glavnu zvijezdu po kojoj je staza i dobila ime.
Hajdučka staza
Staza Andrijice Šimića počinje u Sebišini, a nekih sat i pol kasnije završava na mjesnom groblju Gospe od Karmela u Runoviću, gdje se nalazi i Šimićev grob. Naime, Andrijica je, nakon tri desetljeća uzništva i izlaska na slobodu, kao vitalan starac dane provodio u rodnoj Hercegovini, a kad je došao posjetiti svoje imotske prijatelje u Runovićima, svećenika i narodnog vidara koji mu je za hajdukovanja liječio rane, otpio je gutljaj imotske rakije i izdahnuo baš tu - u kraju iz kojeg se vidi čitav njegov hajdučki put, od Vrana do Kamešnice.
Članovi HPD-a „Imotski“ iznimno su ponosni na svoju ideju i realizaciju i sigurni kako će staza zaživjeti i kako će se i namjerni i slučajni prolaznici zaustavljati i pročitati „koju pametnu“ o velikom hajduku. Branimir Mikulić, predsjednik imotskog Planinarskog društva, kaže kako su mjeseci rada na poučnoj stazi itekako dobro utrošeno vrijeme:
- Rad na ovom projektu, koji je financiran i od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, bio je baš poseban gušt. Prije nego smo došli do faze „bauštele“, odnosno postavljanja tabli i čišćenja i obilježavanja staze, ekipa koja je radila na njima mjesecima je detaljno proučavala dokumente, slušala i analizirala anegdote, tražila fotografije…
Teško je takav bogat i osebujan životni put sažeti na deset ploča jer svaka je crtica iz života Andrijice Šimića poput filmskog ili kazališnog scenarija ili pustolovnog romana, ali smo na kraju uspjeli. Proučavalo se, konzultiralo i s povjesničarima, dodavalo i izbacivalo i na kraju smo prezadovoljni napravljenim.
Runovići su, ali i čitava Imotska krajina, na dobitku realizacijom ovog projekta, a na neki način smo malo i vratili dug Andrijici koji nas je svojim hajdukovanjem impresionirao i baš smo dužni pronositi mu ime. I zato je ovaj naš mali doprinos ustvari velik korak popularizaciji hajduka i Andrijice Šimića, nama najvećeg.
Narodni junak
A malo tko zna i kako je suđenje na kojem je Andrijica Šimić osuđen na doživotni zatvor (pomilovan je nakon trideset godina) bilo prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u Dalmaciji. A zaboravili su ljudi, izgubilo se generacijama, kako su ga nakon izlaska iz zatvora na splitskoj rivi dočekali deseci tisuća ljudi i da je u godinama slobode koje su uslijedile obilazio mnoga dalmatinska mjesta, pripovijedajući o hajdučkim dogodovštinama te da je svugdje dočekivan kao prava zvijezda oko koje se okupljalo mnoštvo svijeta. Današnji influenceri Andrijici nisu ni do koljena.
Od turističkog potencijala priče o Andrijici Šimiću direktor Turističke zajednice „Imota“ Luka Kolovrat ima vrlo visoka očekivanja. Andrijicu trebamo i moramo postaviti na povijesno mjesto koje mu pripada, a Stazu uvrstiti u turističku ponudu:
- Hajdučki životi su silno živopisni i turistički atraktivni i njima je svakako mjesto u ponudi koja se definira i sve više otkriva i u svojim zaboravljenim segmentima. Andrijica Šimić je toliko jaka priča, koja uza sve one dobro znane imotske stvari koje su turistima poznate može postati i jedna od okosnica oko koje gradimo naš identitet.
Ova runovićka staza koju su izradili imotski planinari prva je komercijalnija aktivnost vezana za Andrijicu Šimića i drago mi je da ju je baš ekipa iz HPD-a „Imotski“ pokrenula. S njima mi, turistički djelatnici izvrsno surađujemo u puno projekata i stalno se rađaju nove ideje koje idu u korist i lokalnom stanovništvu i našim gostima. Siguran sam da će priča i Staza Andrijice Šimića vrlo brzo postati prepoznatljiv imotski turistički as iz rukava.
Filmska priča o čovjeku koji je već za života bio legenda i zbog kojeg Hajduk, koji je Dalmatincima svetinja, nosi baš njegovo ime, zaslužuje i puno više od koje kartice u novinama i staze u Dalmatinskoj zagori. Zaslužuje da staro i mlado, u podne i ponoć, ko iz topa, znaju odgovoriti tko je bio Andrijica Šimića, hajdučki harambaša koji nas je sve zadužio.
A u Imotskoj krajini, gdje mu je posljednji dom i počiva njegovo hajdučko srce, glasno izgovaraju njegovo ime.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....