Zove mene onda tadašnji župnik: "Mirko, ajde doli do crkve i zvoni, umro je predsjednik."
Baš je tim ričima pokojni don Većeslav Šupuk obznanio meni, a ja zvonjavom crkvenih zvona svojim župljanima, da je umro drug Tito. Od tada do danas protekle su 44 godine da nisam ispušta konopce iz ruku i na onaj svit tom istom zvonjavom ispratio oko tri tisuće ljudi ili, preračunato u broj stanovnika, bilanca je to jednog Stobreča. Od toga dva predsjednika, trojicu papa, četiri biskupa i desetak svećenika – tvrdi Mirko Kekez, dugogodišnji – po knjiški – pustinjak, isposnik, eremit, crkvenar, zvonar ili, onako po domaću, sve te nazive sklupčati u lik remete, desne ruke, dobrog pastira duša bez kojeg, pravo govoreći, župna zajednica nije kompletna "momčad".
Ovaj naš remeta iz župe Katuni-Kreševo, u općini Šestanovac, po mnogočemu je prepoznatljiviji od svojih kolega.