Istina je, sve što se po gradu posljednje vrijeme pričalo, nažalost, točno je do slova. Oštarija u Viđakovi, još jedno splitsko kultno mjesto je zatvorila vrata za svoje prijatelje i goste. Nema je više. The end. Prestala je s radom. Tiho da ne može tiše. S njom je iz prostora iz prizemlja zgrade smještene nedaleko od plaže Bačvica iseljena i nostalgična priča o životu Splita iz prošlog stoljeća. Detaljizirana kroz tisuće memorabilija, knjiga, fotografija, plakata, uporabnih predmeta iz svakodnevnog života... Nosila je ona i razne vintage komade namještaja, čak i jednu zahodsku školjku, tradicionalne drvene škure i ogledala, dalmatinski tinel... I još svašta nešto što je stvorilo nevjerojatni spoj konobe i muzeja splitske prošlosti.
Zatvaranje je bilo popraćeno tek sitnom Facebook objavom u kojem je sada već bivši vlasnik Nenad Viđak - Longo naveo kako od bakalara, marendi i prosinačkih okupljanja ove godine neće biti ništa. Išli smo korak dalje tragom pitanja brojnih sugrađana, koji su se kroz posljednjih 20 godina s Oštarijom družili. I stvarali zajednički jednu od skrovitih duša grada koji broji sve manje takvih lokacija. Pitali smo Nenu otvoreno jeli istina što se po Splitu priča.
- Istina je. Gotovo je. Oštariju u Viđakovi sam nakon 20 godina rada u prostoru na Bačvicama zatvorio. Nažalost tako se dogodilo. Objavija sam tek kratku vijest na Facebooku jer sam imao bezbroj upita za blagdane, marende, slavlja. Nisam iša u detalje. Nisan tija puno pričat u toj objavi, jer mi nije bilo lako o tome pričat. Tako je, kako je, presudile su neke druge stvari. Nadam se, virujem da ću je opet pod istim imenom otvorit na nekom drugom mistu. I da ću u njoj opet postaviti iseljeni inventar. Dio sam darova Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Oni će se o knjigama, fotografijama, plakatima, još nekim memorabilijama dobro brinuti. Znam da oće, virujem im – veli Longo.
Autohtono mjesto i turistička atrakcija
No kada se otvori, ako se otvori, kakav će joj biti interijer, koncepcija? Hoće li biti opet u stilu dalmatinskog tinela, imati takvu atmosferu? Radujmo se narodi, po svemu sudeći hoće. Imat će turisti i dalje dobru pozadinu za snimanje selfija koji su priču o Oštariju proširili daleko.
- Nešto predmeta sam darovao i mojim dragim prijateljima, nešto slika i detalja Udruzi sv. Luke u Varošu, ostalo sam pohranio i tu čekaju svoje mjesto u novoj konobi. Nadam se da će doći i do toga. A čuj, žaj mi je, bila je to jedna lijepa priča, na povijesnom splitskom mjestu – veli Nenad.
Kroz ovih 20 godina održalo se u Oštariji bezbroj fešti, spontanih koncerata, milijune čakula i bakula, poetskih večeri, promocija, obiteljskih proslava, rođendana, krštenja, pirovanja, druženja... I što je s njom bilo zanimljivo, čovjek bi ušao unutra na spizu, a izašao bi vani s novim prijateljem.
- Bilo je tu lipote druženja, Smojinih marendi, svađanja i lipih mirenja, nazdravljanja... Zezali su me ljudi da san konobu napunija životom toliko da je samo na plafonu ostalo još malo mista – kaže Nenad.
Umrlo je tiho još jedno autohtono mjesto sa splitske gastronomske scene, posebno, drugačije od svih. Putem profilirano i u turističku atrakciju. Sto posto će u njemu niknuti hostel, fast food, još jedan lokal bez identiteta, možda dućan s neonskom reklamom na vratima.Iznenadilo bi nas da je drugačije.
