Kad su se prije desetak dana, natisnuti u maloj čekaonici Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split, najteže oboljeli pacijenti javno požalili na višesatno čekanje i pad kvalitete zdravstvene usluge na Onkologiji, otkrili smo kako su je u posljednje dvije godine napustile čak četiri liječnice, redom specijalistice onkologije i radioterapije s desetljećima rada na tom odjelu, nezadovoljne načinom rada na Klinici.
U naponu znanja i iskustva, u dobi od 45 do 60 godina, kad su trebale kapitalizirati sve što su prošle u dotadašnjem poslu, a ponajprije prenijeti znanje mladima, odlučile su dati otkaz i nastaviti raditi u drugim državnim zdravstvenim ustanovama.
U trenucima kad je javno zdravstvo na koljenima zbog nedostatka kadra, a njegovi djelatnici učestalo napuštaju radna mjesta u državnom sektoru i odlaze u privatni ili inozemstvo, doznajemo kako su otišle bez da je itko, unutar sustava, trepnuo.
Sav teret njihova dojučerašnjeg posla na splitskoj Onkologiji prebačen je na one koji su ostali i nitko ne sumnja kako zbog toga teško rade pod golemim pritiskom (sa svih strana) na odjelu s najranjivijim pacijentima.
Neki među potonjima odlučili su dići glas požalivši se, kako medijima, tako i Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata, na kvalitetu zdravstvene usluge na spomenutoj klinici, koju posljednjih 25 godina vodi prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, ujedno i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog onkološkog društva.
Odnos prema pacijentima
– Pritužbi ima dosta na sam tretman i uvjete liječenja. I to zato što netko ne dopušta da se radi kako se treba raditi. Tu je već nešto drugo u pitanju, a istodobno ide priča prema van kako je na Klinici sve najbolje – kazali su nam ovih dana u Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata, ističući kako su problemi na splitskoj Onkologiji puno dublji od same gužve u čekaonici.
U Splitu je, naveli su, potrebno promijeniti kompletnu organizacijsku strukturu, zaposliti zdravstveno osoblje koje nedostaje, promijeniti način rada, te prije svega odnos prema samim pacijentima iz najosjetljivije skupine, ali i djelatnicima.
Slijedom pritužbi pacijenata, koje su se, potvrdili su nam i u Udruzi, intenzivirale posljednjih godinu dana, upit smo poslali predstojniku Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split prof. dr. sc. Eduardu Vrdoljaku.
Kako komentirate izjave koje smo dobili u Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata u kojoj su se u posljednjih godinu dana intenzivirale pritužbe nezadovoljnih onkoloških pacijenata na kvalitetu liječenja u splitskom KBC-u zbog manjka kadra?
– Nisam upućen da postoji porast broja pritužbi na rad Onkologije kod Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata u posljednjih godinu dana. Nije mi jasno kako Udruga nije kontaktirala mene, nego vas. Zar vam to nije logično i jedino ispravno?
Mi smo više nego voljni, uvijek i bez zadrške, prihvatiti sve pritužbe te one koje su opravdane i koje je moguće ispraviti – ispraviti, promijeniti standardne operativne procedure, a sve u ime boljih ishoda u liječenju. Svi mi moramo biti svjesni činjenice da je naš primarni cilj izliječiti bolesnika. Moramo biti svjesni naših mogućnosti, ulaganja, infrastrukture, društvene spremnosti, edukacije..., a sve to rezultira u konačnici zadovoljstvom bolesnika.
Što se zadovoljstva naših bolesnika tiče, jedino bi ispravno bilo provesti anketu na svim klinikama u KBC-u Split i na svim onkologijama Hrvatske te potom definirati je li zadovoljstvo naših bolesnika usporedivo, lošije ili bolje od ostalih.
Jedan od razloga gužvi je i dolazak bolesnika u našu Kliniku iz drugih sredina, što je svakako posljedica njihova vjerovanja u dobre ishode i optimalnu ordinaciju onkološke skrbi. Zadovoljstvo i obaveza je imati bolesnike iz Rijeke, Zagreba, Osijeka ili drugih sredina. Jasno, što ste traženiji, gužve će biti sve veće. U zaključku, moj je komentar kako vjerujem da je velika većina naših bolesnika bila i ostala zadovoljna. U to sam duboko uvjeren, to znam!
Tuga zbog gubitka
Što ste svojedobno poduzeli kako biste zadržali spomenute liječnice i jeste li, pravodobno, poduzeli korake kako biste spriječili potencijalno otežane uvjete rada na Klinici u nadolazećem razdoblju? Pacijenti splitske Onkologije ovih su se dana javno požalili na loš tretman na Klinici ustvrdivši kako satima čekaju natisnuti u maloj čekaonici na svoju terapiju, a uz to su se i sami referirali na nedostatak kadra, koji osjećaju na vlastitoj koži.
– Od moga dolaska na Kliniku za onkologiju davao sam sve od sebe da svojim primjerom vodim. Ipak, svi onkološki bolesnici moraju biti na vrijeme i adekvatno zbrinuti i radno opterećenje je veliko, mi ih nemamo kamo poslati. Nažalost, onkologija je vrlo zahtjevna struka koja dovodi do zamora kod mnogih. Onkološki bolesnici i obitelji su zahtjevni, kompleksni i dugotrajan rad donosi satisfakciju, ali i ožiljke, tugu.
Odlazak naših četiriju onkologinja je kod mene i cijelog kolektiva izazvao tugu, gubitak. Nije bilo lako preuzeti njihove bolesnike i nastaviti raditi još više. Treba hvaliti one koji su ostali.
Ja sam bio protiv odlaska svih četiriju doktorica, i dandanas mi je žao što ih nisam uspio nagovoriti na ostanak. Ipak, njihovo je pravo otići iz bilo kojih razloga. Ja samo mogu reći da je moje srce čisto i da, koliko je meni poznato, mi nismo imali nikakve službene pritužbe ni jedne od djelatnica.
Odlazak onkologa ili specijalista svih drugih specijalnosti je sve češći i sve više dovodi do pitanja kako ga spriječiti. Kako osigurati optimalne materijalne, radne i psihosocijalne uvjete pogodne za ostanak maksimalnog broja osoblja. Uvijek sam tražio od uprave KBC-a i Ministarstva zdravstva pravo na zapošljavanje novih kadrova, medicinskih sestara, liječnika, drugog zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja.
Upravo je raspisan natječaj za prijem četiri specijalizanta onkologije i radioterapije i toplo se nadam da će nam se dozvoliti prijem još četiri tijekom 2024., što će dovesti broj liječnika na 30 i osigurati optimalan život i liječnika i bolesnika. Samo ove godine dolaze nam tri nova specijalista onkologije i radioterapije, što će značajno pridonijeti kvaliteti života onkologa i zadovoljstvu naših bolesnika: više onkologa – više vremena za pojedinog bolesnika.
Pravo na uspjeh
S obzirom da obnašate cijeli niz funkcija i dužnosti u raznim onkološkim društvima i organizacijama, a uz to se bavite i znanstvenim radom, koliko vam vremena ostaje za rad na vašem primarnom radnom mjestu posljednjih 25 godina, onom predstojnika Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split?
– Vodeći ljudi svih značajnih onkologija svijeta, vodeći ljudi onkologija u Hrvatskoj, najuspješniji su predstavnici svojih kolektiva. Njihova uspješnost mjeri se različitim parametrima, kliničkim (ishodi), znanstvenim (probitak u unapređenju onkološkog znanja na dobrobit sviju) te akademskim (sudjelovanje u prosvjetiteljskom radu).
Nemamo pravo definirati pravo drugih na njihovu brzinu, dostignuća, uspjehe, znanje, rad. Meritokracija je u nekim disciplinama bolja od demokracije ili mediokracije. Jedna od njih je medicina.
Koliko sam se dao kao predstojnik Klinike? Sto posto, uvijek i bez prestanka, sedam dana tjedno i 365 dana godišnje. Predstojnički rad ne prestaje kad odete kući, riječ je o nečemu drugom, promišljanju, donošenju odluka, prihvaćenju odgovornosti, sudjelovanju u rastu i razvoju Klinike te spremnosti na krizne situacije, poput ove primjerice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....