Službenici Trgovačkog suda su se na upit o firmama poduzetnice Tetjane Glinjane odmah sjetili Ukrajinke. "Kako ne! To je jedna mirna, neupadljiva gospođa. Uvijek je strpljivo čekala u redu, pa i po sat vremena. Za razliku od nekih lokalnih faca...", rekli su nam u pisarnici.
Upravo ta diskretna poslovnjakinja se - nimalo diskretno - u četvrtak "u šucu" riješila svoja tri splitska hotela; "Mirari" (18 soba, restoran i bazen na krovu), "Oru" (24 sobe, restoran i kongresni centar za 50 osoba) i "Luxe" (30 soba, restoran, SPA centar i konferencijsku dvoranu za osam osoba).
I sve to samo tri-četiri mjeseca nakon što ih je kupila!
Novi vlasnik je postao izvjesni Dijan Jahjefendić, u javnosti najpoznatiji kao bivši suprug Ane Gruice. Neki Splićani će ga znati po tome što je bio vlasnik Dijan Gyma ili što mu brat drži popularni kafić Tenis na Firulama.
Jahjefendić, po onome što smo saznali, osim spomenute teretane nije imao značajnijih poduzetničkih pothvata; bar ne legalno. Znajući to, akvizicija tri prilično velika (i lukrativna) hotela je nešto što se od osobe takvih referenci ne bi očekivao - ni u najluđim snovima.
Stoga, odlučili smo nazvati dotičnog.
- Dobar dan, evo sam baš na nekom sastanku.... Možemo li se čuti za sat vremena? - pristojno nas je upitao. Rekli smo da naravno da može.
Naravno da se kasnije više nije javljao.
Doduše, kako je Split mali grad, zavrtila se priča kako je Jahjefendić, u stvari, dobar prijatelj Glinjaninog sina. Osim toga, navodno je upravo on bio veza prilikom njene kupovine hotela Luxe od Joze Parčine i hotela Ora od Stjepka Ore. Posredovanje tog tipa najčešće podrazumijeva i svojevrsne novčane nagrade. Tko zna, možda su šestoznamenkaste i počinju s brojem četiri.
Ali, naravno, mi to nemamo pojma.
Sve ovo - ako ćemo se usuditi špekulirati - ukazuje na to da je Jahjefendić osoba iz uskog kruga fatalne Ukrajinke. A očito i čovjek od povjerenja, kad se već na njega prebacuje vlasništvo od puno, puno milijuna eura.
Pošto nam se, eto, novi vlasnik tri elitna hotela u sredozemnoj top turističkoj destinaciji oglušio na pozive, sljedeći najbolji izbor (potencijalnog) informiranja nam je bio Glinjanin odvjetnik Marijo Vuković. On je, naime, samo tri dana ranije dao izjavu za Slobodnu Dalmaciju, u kojoj je iskazao optimizam oko poslovnog pothvata svoje klijentice, poručivši da njenim "investiranjem Republika Hrvatska može samo dobiti, a nikako izgubiti".
- Moj jedini komentar je da nemam komentara - nešto manje optimističan je danas bio Vuković.
Inače, po njegovim riječima je ukrajinska biznis(vu)menka "besprijekornog ugleda" kojoj su "na prvom mjestu radnici i poštivanje radničkih prava, a tek nakon toga drugi poslovni prioriteti". To je, doduše, sporno, jer je Glinjana 2015. bila optužena za podmićivanje pukovnika nacionalne garde, kako bi joj namjestio natječaj za nabavu hrane vojsci. U tom postupku je uvjetno osuđen njen zet Ruslan Bereziuk, čija supruga ima stan na Žnjanu.
Vuković je prethodno istaknuo da njegova klijentica ima povijest poslovanja s Ministarstvom obrane Ukrajine dužu od dvadeset godina, pri čemu "na javnim natječajima ponudi najbolje uvjete u smislu kvalitete i cijene". Podsjećamo, Glinjana je ukrajinskim vojnicima - za koje glavni tužitelj i bivši šef Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine Jurij Lutsenko kaže da ih je u ratu s Rusijom umrlo ili teško ranjeno pola milijuna - prodavala jaja po cijeni od 0.41 eura - po komadu.
Što se tiče njenog financiranja kupoprodaje splitskih hotela, Vuković tvrdi da Glinjanin novac u Hrvatsku dolazi uz pomoć inozemnih poslovnih partnera i kredita, pošto je Kijev uslijed sukoba onemogućio krupne inozemne transakcije. Dakle, osim u Splitu Glinjana ima i dobre prijatelje diljem svijeta, a moguće i u tropskim otočnim državicama.
Spomenimo i kako su porezni obveznici Republike Hrvatske - barem do kolovoza 2023. - poslali 256 milijuna eura pomoći Ukrajini. Je li nam se dio tog novca sad, poput bumeranga, vratio u obliku stranog krupnog kapitala koji će ovladati domaćom ugostiteljskom scenom zna samo mirna i neupadljiva gospođa Glinjana.