Dok su se ovdašnji političari u izbornoj noći javljali iz svojih stožera, budno motrili na glasačke kutije i mozgove uprezali u postizborne kalkulacije (gdje god i dalje držeći jedni druge na nišanu), jedna je mlada Splićanka znala kako će provesti još jednu neprospavanu. Stjerana u kut i lišena bilo kakva srama, odlučila se za posljednju šansu – pisanje maila našoj redakciji...
"Vi ste mi zadnja nada", tim nam se riječima obratila 28-godišnja A. R., supruga i majka dvoje malodobne djece, vapeći za pomoći u pronalasku podstanarskog stana u našem gradu po razumnoj cijeni. No, onoga za najam do 500 eura mjesečno, koliko može platiti, ni za lijeka. Približava se, naime, 1. svibnja kada će mnogi splitski podstanari zbog turizma biti prisiljeni na napuštanje svojih, još samo malo važećih adresa stanovanja, a ta muka neće zaobići ni njezinu obitelj.
Iskusila je to već jednom – lanjskog srpnja. Već je, priča nam, i navikla na selidbe u cjeloživotnom podstanarskom stažu (i s roditeljima je živjela u iznajmljenim stanovima), a još joj je malo ostalo do 30. godine. A nije da se nije aktivirala na vrijeme, svjesna kako joj u ugovoru sa sadašnjim najmodavcem na Splitu 3 stoji termin iseljenja – do 1. svibnja. I još k tome ne bira.
Ni kvadraturu ni četvrt, iako bi joj bilo drago pronaći stambeni prostor negdje u blizini zone gdje joj sin pohađa školu kako bi ga do nje mogla pratiti pješice. Bilo bi idealno da su u pitanju Blatine, Lokve, Split 3..., ali ne postavlja uvjete. Može i bilo gdje drugdje, samo da je u zoni autobusa.
Uzaludna potraga
- Mi već dva i pol mjeseca bezuspješno tražimo stan. Više ne znamo kome se obratiti kako bi pronašli normalan, pristojan stambeni prostor, za pristojnu cijenu do nekih 500 eura, da nam ostanu neka sredstva za život. Ovako, kad ga i nađemo, u startu je potrebno još dosta novca (najam, polog, agencija), a mi ga nemamo.
Tko to može odjednom dati 1500 eura samo da bi se uselio?! Mi ne! Možemo svakog mjeseca uredno platiti najam i režije, ali da nam nešto ostane i za život. Djeca su mala, vrtić i škola, a muž bolestan. No, liječi se, uspješno, pa kad može, odradi i on neke poslove... Ja sam bila zaposlena dok opet nisam dobila odbijenicu za kćerin vrtić zbog čega sam bila prisiljena napustiti posao jer nisam gdje imala s djetetom. Stariji sin pohađa prvi razred osnovne škole Split 3 – otvoreno opisuje trenutne obiteljske prilike A. R. moleći za pomoć u pronalasku podstanarskog stana.
- Trenutno nismo u mogućnosti plaćati više od 500 eura, niti sebi možemo priuštiti polog i agencijsku proviziju. Prehitno nam je... Sin ide u školu koja traje do 22. lipnja, stoga ne možemo ni otići negdje privremeno. Sve što vam treba od dokumenata mogu vam poslati, ugovor o trenutnom stanu, muževe liječničke nalaze, ma bilo što što vam zatreba, poslat ću vam - očajnički su zvučale riječi A. R.. Govori nam kako su, kad su se uselili u trenutni stan, znali da se iznajmljuje do 1. svibnja, ali računali su da će pronaći nešto. Počeli su tražiti novi još početkom veljače...
Nemam krokodile, nego djecu
- Svugdje, uz najam, traže polog ili dva, a onda je tu i agencija. To je nemoguće u startu platiti. Odmah minimalno treba dati 1500 eura. I još k tome ne žele djecu. Evo, jutros smo gledali jednosoban stan na Visokoj. Kad su vidjeli dvoje djece s nama nisu nas htjeli ni pustiti unutra. Najmodavci, bračni par, rekli su nam: ”To je vama malo.” Valjda smo mi ti koji procjenjujemo je li nam malo?! Pa i sada u dvosobnom stanu jednu sobu ne koristimo. Djeca su sa mnom u drugoj, muž je više po kauču u dnevnom boravku. Dok je čisto i uredno, dok smo siti, dobro je. Ali gospođa na Visokoj bila je neumoljiva – razočarano govori A. R. ističući kako se najmodavci zapravo "boje djece".
- Nemam krokodile. Imam djecu, koja znaju da se šara po papiru. Dosad nigdje ništa nisu oštetila. Pazim, da sam i u svom stanu, pazila bih, jer ne bi htjela pituravati svako dva mjeseca ni kod sebe, a kamoli kod drugog – rezignirano će A. R. Spominje i primjer ponuđenog im podstanarskog stana od 30 m2 u centru grada, na Dobrome. Cijena 600 eura.
- To je najjeftinije što smo našli, a da je dugoročno. Ali traži se prvi najam i dva pologa unaprijed, a vlasnica se već sada boji eventualnog neplaćanja režija, strepi zbog novog namještaja...
Rekla sam joj: ”Gospođo, ja nemam 1000 eura samo za useliti. Mogu vam dati najam i dalje plaćati uredno sve troškove kako se dogovorimo, a to znači da vam dajem novac i za račune ili ćemo ih podmirivati mi i donositi vam potvrde o plaćanju", prepričava A. R. detalje razgovora s potencijalnom stanodavkom.
U rujnu je, zbog muževe bolesti, bila prisiljena napustiti posao jer nije imao tko brinuti o djeci, pa čak ni njezina majka koja se također razboljela i na nju nije mogla računati. Sina je upisala u cjelodnevni boravak u školi kako bi mogla raditi, te pri tom računala kako će joj kći dobiti vrtić. Ali nije... Od tada se i sinovljev cjelodnevni pokazao nepotrebnim, jer ga plaća i ne viđa cijeli dan, a ostala je kući.
- Rekli su mi da suprug ne radi, pa on može voditi brigu o djeci dok sam ja na poslu. Nažalost, ne može, u kolovozu je bio u bolnici, intenzivno liječenje je nastavljeno kod kuće. No, rekli su mi da je sposoban biti kod kuće s kćeri iako još uvijek pije tešku terapiju, koja će trajati još nekih šest mjeseci do godinu dana. Kad sam predavala papire za vrtić i objasnila situaciju, rekli su mi da moja curica nema prednost, jer ima puno djece čija oba roditelja rade ili su samohrani. Eto, tako se ni ja, u svemu tome, nisam više zapošljavala iako radim od završetka srednje škole.
Nikad mi nije trebao biro za zapošljavanje. Gledaju me dolje blijedo, jer ne znam ništa. Kako ću i znati, kad sam sve do ovoga što nas je snašlo oduvijek radila. Osjećala se i zdravo i dobro, mogla sam. U ugostiteljstvu sam zadnjih devet, deset godina. Posla ima i sada i to za dobre plaće, ali gdje ću s djecom? Možda bi u sezoni mogla odrađivati negdje večere, dok je s mužem ovako kako je – glasno razmišlja A. R.
Potencijalni najmodavci ne moraju, apostrofira, brinuti da im troškovi neće biti podmireni, jer im najamninu trenutno plaća Grad Split. Ona sama pak planira početi raditi u sezoni, barem te večernje, kraće smjene, jer je suprugu već bolje...
- Izborit ćemo se mi... Zato molim da nam se javi netko od stanodavaca, koji nam je voljan iznajmiti stan po razumnoj cijeni kako bi mogli krenuti dalje. Nije važno koliki je, samo da je čisto i uredno. Bit će sve ovo dobro, samo nam treba krov nad glavom i mir – borbeno će A. R. ostavljajući i broj mobitela (0958973031).