Luka Čelar, predsjednik GK Plokite uputio je oštru javnu poruku gradonačelniku Ivici Puljku zbog neriješenog problema s parkiranjem u tom splitskom kvartu.
- Hvala vam za "uređenje" "Vaših" Plokita kao primjer ostatku grada. Uređenjem smo dobili užasan i još uvijek nerješiv smrad koji je ugroza za zdravlje i kvalitetu života! Uređenjem smo dobili mnoge zabrane, kažnjavanja, puno stupića, manjak parkinga!
Ne sumnjam u Vašu dobru namjeru, ali na terenu se to nije pokazalo kako ste obaćavali. Ne sumnjam u Vašu profesiju, ali ovdje se niste dokazali, ili ste se okružili ljudima koji nisu dovoljno educirani ili voljni Vaše ideje pozitivno realizirati.
Na zboru građana 17. ožujka 2022. godine ste "riješili" parking na Plokitama jednom jedinom rečenicom,citiram: "Ako nemate gdje parkirati, ne kupujte novo auto!" Hvala Vam na tome!
Dok se u druge kvartove ulaže, (što je pohvalno) i grade nove te saniraju postojeće garaže, mi na "vašim" Plokitama nemamo niti jedno novo parkirno mjesto, a pogotovo novu garažu!
Oprostite ali neću više o smradu, parkingu.... Ajmo samo malo o prometnoj povezanosti i autobusnim linijama. Plokite su slabo povezane linijama i onda kada trebaju, autobusi ne dolaze redovito i na vrijeme. Od uvođenja obećane nove linije nema još uvijek ništa.
Dakle, ako ne kupimo novo auto i oslonimo se na "dobru" povezanost i "učestale" linije, stižemo na vrijeme u sve djelove grada?! Tako ste govorili i obećavali. Nažalost, od toga nema ništa, moj gradonačelniče!
S punim pravom mogu reći da ovo nisu "vaše" Plokite već moje i ljudi koji ovdje žive i koje predstavljam! Šaljem jedno od mnogobrojnih pismenih upita majke s mojih Plokita - navodi Čelar.
U nastavku maila koji je poslao na našu redakciju priložio je screenshot poruke koju je dobio od jedne sugrađanke koja živi u Požeškoj koja je u ponedjeljak dobila "čestitku" od Grada Splita s iznosom od 130 eura kazne koju je mora platiti zbog parkiranja na "javnoj zelenoj površini". Njezinu poruku prenosimo u cijelosti:
- Luka, pišem ti ovog puta očiju punih suza, pišem kao očajna, tužna, uplakana, razočarana, ogorčena majka (davno smo, nažalost, prošli fazu ljutnje i bijesa). Ovo bi mogao biti 130. upit vezan za parking u Požeškoj ulici, mogao bi biti 130. tužni vapaj tvoje suside, 130. poziv tvoje prijateljice iz školske klupe ili 130. poruka majke, žene, građanke našeg kvarta, 130. mail stanarke Požeške ulice koja se od onog "slavnog sastanka" održanog u našoj školi pita: ‘Luka, ima li šta nova vezano za parking?‘
Nažalost, Luka, ovo nije to. 130 je broj eura koje sam poslijepodne uplatila u proračun Grada Splita. Presretna (bez sarkazma) što sam u nedjelju 13. listopada popodne iza 17 sati "našla" parking di mogu "popet" auto priko korniže i parkirat bočno do trotoara da pritom u nijednom trenutku ne smetam pješacima, kolicima, invalidima... parkirala sam se i sretna prošetala 100-tinjak metara do svog portuna.
Ponediljak, početak tjedna, 14. listopada u 6:45 ujutro pri odlasku na radno misto u lipoj mini fascikli zakačenoj za brisač pronašla sam poruku - 260 eura, odnosno 130 ako se plati u roku od tri dana - kazna zbog parkiranja na javnoj zelenoj površini. Kazna ispisana u 18:43 sati u nedilju.
Molim te, Luka, napiši mi: Di se smijem parkirat? Kojim autobusom da idem na posao od Požeške do Križina i nazad? Kojim busom da mi dite ide na trening iz Požeške do Šina? Još jednom hvala ti što i ovog puta znam da ćeš bar pokušati naći odgovore. Tužni pozdrav od suside - zaključila je stanarka Požeške svoju poruku kotarskom čelniku.