Povodom druge obljetnice smrti intelektualca i pisca Igora Mandića u kavani-restoranu ”Bajamonti” održana je književna večer njemu u čast. Događaj je organizirao splitski SDP, a dvi "beside" o liku i djelu novinara, mentora i na kraju velikog prijatelja govorili su Boris Dežulović, Ante Tomić i Siniša Vuković.
Čak 33 knjige, uključujući sumirane kritike za Jutarnji list, kolumne s nudističke plaže, izjave Aleksandru Stankoviću o Hrvatskoj kao propalom projektu pokazatelj su bogatog opusa i snage pisanja i veličine Igora Mandića, istaknuli su večeras kolege pisci i novinari Tomić i Vuković.
- Cinizam, ironija i sarkazam ga najbolje opisuju. Zanimljivo je što čine akronim CIS, c tonalitet jer je Igor bio ljubitelj glazbe kao i Krleže zbog čega je govorio kako je rođen punoljetan nakon što ga je pročitao. Split mu je bio česta tema i uvijek je govorio kako mu je Split dao temperament, timbar kojeg svatko ima u sebi - uvodno je kazao Bračanin Siniša Vuković.
Dežulović je ponio knjige u kojima su bili citati podcrtani od novinara "Vjesnika" i "Slobodne Dalmacije" te ih pročitao smatrajući kako autori poput Bodina i Tome Akvinskog opisuju njegov duh i osobnost:
- Pisce je nadahnuo sotona da pišu tako lijepe knjige. Prvi čuveni notes je izašao 1968. Kao profesor je bio zaj****, strog i pravedan. Rođeni smo na isti datum i razlika između nas je 25 godina, i to nas je pratilo cijeli život. Razlika je sada 23 godine. Ja makar za razliku od svih znam kada ću umrijeti - kazao je Dežulović i nasmijao okupljene.
Mentor i velika intelektualna zvijezda koja bi od književne tribine napravila estradnu manifestaciju nalik utakmici Hajduk Dinamo i osoba u koju smo se ogledali, nastavio je s opisivanjem Ante Tomić pričanjem anegdote sa zajedničkih druženja:
- Igor Mandić nije trpio sr***. Bio je svoj čovjek i to je ostao u svim svojim tekstovima. Nije bio partijac, nije bio ni Hrvat, gadila su mu se ta plemena. Igor Mandić, Arsen Dedić i Rade Šerbedžija su vukovi samotnjaci, hrabri, bez plemena - u prepoznatljivom stilu ga je opisao prijatelj i kolega.
Od zajedničkih druženja do poslovne suradnje Mandić je otvorio put piscima da se izbore za sebe i budu plaćeni za ono što rade, prisjetio se Boris Dežulović 90-ih i osnivanja Feral Tribunea:
- Kada smo osnovali Feral Tribune 1993., zvali smo Mandića da dođe pisati kolumnu za nas. Kazao je mrtav-hladan ‘‘500 maraka‘‘, a nas da istreseš ne bi skupili toliko novca, bili smo ulična gerila. Rekao nam je ‘‘pa ne ideš besplatno na televiziju, ti kreiraš sadržaj i to se plaća‘‘, kazao je Dežulović.
Večer je zaokružila Igorova žena Slavica kao posebna gošća intimne i lijepe večeri:
- Znao mi je govoriti pa što se nisi udala za nekog zagrebačkog p*****a pa ti se ništa ne bi događalo u životu.
Poznajem ga iz jednog sasvim drugog lica. Sjećam se putovanja po Korčuli, Pelješcu, kako su me ljudi zaustavili na ulici i pitali me jesam li stvarno njegova žena jer tako izgledam. Ili kako bi mi kćer ponosno govorila da njen tata Igor radi za "Vjesnik"! Ma najdivniji čovjek na svijetu - istaknula je u svom govoru Slavica Mandić.
Politika se ipak našla na tapetu, ali u sarkastičnom tonu.
Tako je Dežulović kazao kako je došao isključivo zbog Mandića, dok na događaj koji organizira SDP ne bi došao ni da ga bagerom dovlače. Igorova žena Slavica je ispričala kako je pak zbog Ante Pavelića rođena živa i zdrava, dok je Siniša Vuković pozvao goste na iduće druženje 10. travnja. Naravno, na dan rođenja naše čuvene književnice Vesne Parun.