Brojni hrvatski liječnici obilato koriste mogućnost dopunskog rada u poslijepodnevnim satima kod privatnika, kako bi podebljali odnedavno ionako dobro podebljane bušte. I tako mnogi od njih, nakon što završe s poslom u bolnici, odnosno u svojoj matičnoj javnozdravstvenoj ustanovi, odlaze raditi kod privatnika. Nerijetko mnogi od njih imaju svoje privatne ambulante ili čak poliklinike, u kojima ostvaruju legalnu zaradu.
No poneki, svakako manjina, znaju se i "zanijeti" u tom svom privatnom angažmanu ili im je želja za novcem jača od razumnih odluka, pa su znali odlaziti raditi kod privatnika u vrijeme dok su trebali biti na svom radnom mjestu. Naravno, uhvatila ih je inspekcija Ministarstva zdravstva i sankcionirala, a neki su od njih, kad je u pitanju KBC Split, nakon izrečenih stegovnih mjera i napustili rad u bolnici i prešli u privatnu praksu.
O problemu rada kod privatnika pisalo se do sada "mali milijun puta", no taj problem nitko nikad nije uspio riješiti. Svatko je "stari" Pravilnik Ministarstva, koji je još uvijek na snazi i koji je omogućio liječnicima rad kod privatnika, tumačio onako kako mu je odgovaralo, te je donošenje novog Pravilnika, koji je najavila dr. Irena Hrstić, najvjerojatnije buduća ministrica zdravstva, od presudne važnosti za reguliranje ovog problema.
Očekuje se da će novi Pravilnik biti bolji i transparentniji, s obzirom na to da dr. Hrstić dolazi iz javnog zdravstva i zna koji su problemi u pitanju; ona je i sama, kao bivša ravnateljica Opće bolnice Pula, "ratovala" s onima koji žele raditi i kod privatnika.
Kada je u pitanju splitski KBC, u njemu su zaposlena 934 liječnika, od kojih je 634 specijalista i 300 specijalizanata. Privilegij rada kod privatnika, odnosno dopunskog rada, mogu uživati samo specijalisti, dok specijalizanti taj privilegij tek trebaju dosegnuti. Kako u KBC-u Split dozvolu za dopunski rad ima 209 liječnika, ispada da svaki treći liječnik-specijalist splitske bolnice može raditi i privatno, uz sve svoje obveze u bolnici. I u svemu tome nema apsolutno nikakvog problema ako svi ti liječnici u bolnici obavljaju sve svoje zadatke. Nitko njima ne može "dirigirati" kamo će ići i što će raditi nakon završetka radnog vremena. To bi tako trebalo biti u savršenom svijetu i savršenom sustavu, ali to tako, naravno, nije.
Tko može dobiti dopusnicu za rad kod privatnika i kako ide cijeli postupak, upitali smo izv. prof. dr. sc. Krešimira Dolića, ravnatelja KBC-a Split, koji je i u svom nastupnom razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju", kada je postao ravnatelj, dao naslutiti da će mu rješavanje ovog problema biti jedan od prioriteta.
– Postupak je vrlo jednostavan. Predstojnik neke bolničke klinike daje prijedlog ravnatelju bolnice da se nekom liječniku izda dopusnica za dopunski rad. Naime, liječnik koji želi dopunski raditi mora svom nadređenom "isporučiti" zamolbu za izdavanjem dopusnice. Nakon toga predstojnik klinike mora utvrditi je li taj zahtjev opravdan i, ako jest, on ga prosljeđuje prema ravnateljstvu. Dakle, predstojnik klinike je prva trijaža, odnosno on utvrđuje ispunjava li liječnik koji je zatražio dopusnicu sve one norme propisane Pravilnikom. Iščekujemo novi Pravilnik, koji je vrlo egzaktan, i nadamo se da će taj novi Pravilnik unijeti puno više reda u ovu priču o dopunskom radu – rekao je dr. Dolić.
Dakle, novi Pravilnik trebao bi biti rješenje ovog problema?
– Novi Pravilnik bit će puno transparentniji po tom pitanju i nama ravnateljima umnogome će olakšati rad u kontekstu procjene tih dopusnica – istaknuo je dr. Dolić.
Svi podaci o (ne)radu bolničkih liječnika mogu se vidjeti u BIS-u, Bolničkom informacijskom sustavu, uz pomoć kojega se može utvrditi tko radi, a tko zabušava. Ne bi se smjelo dogoditi da neki liječnik – uzmimo za primjer specijalista gastroenterologije – u svom redovnom radu kroz jutro obavi, primjerice, dvije gastroskopije, a kad poslijepodne ode raditi kod privatnika, obavi njih šest.
Doduše, ne radi gastroenterolog samo gastroskopije, kaže dr. Dolić, obavlja on u bolnici i drugi klinički rad.
– Radi na odjelu, u ambulanti, ovisno o tome gdje je taj dan raspoređen. Ne možemo usporediti rad kod privatnika i u bolnici jer je rad u bolnici puno kompleksniji. Drukčija je kategorija pacijenata, jer velika većina takvih pacijenata ne odlazi kod privatnika. Po novom Pravilniku jasnije će se moći vrednovati rad, jasnije će biti postavljeni kriteriji za vrednovanje i moći će se objektivnije procijeniti tko zaslužuje dopusnicu za rad kod privatnika, a tko ne – rekao je dr. Dolić.
Novi Pravilnik ide uskoro u javno savjetovanje i očekuje se da će biti donesen u prvom tromjesečju iduće godine. Dopusnice za rad izdaju se na razdoblje od godinu dana i nakon tog vremena se revidiraju, odnosno utvrđuje se je li liječnik u tom razdoblju ispunjavao sve svoje zadatke unutar bolnice, u ovom slučaju u KBC-u Split. Utvrdi li se da jest, dopusnica mu se, podnese li ponovno zahtjev, ponovno izdaje.
– Ako je predstojnik klinike procijenio da su uvjeti nekog liječnika za dopusnicom ispunjeni, neće se ravnatelj s njime konfrontirati, jer predstojnik zasigurno zna ispunjava li dotični liječnik sve radne zadatke i može li dobiti dopusnicu za rad kod privatnika. Predstojnik klinike je taj koji garantira za svoga kolegu – zaključio je izv. prof. dr. sc. Krešimir Dolić.
Prijašnji Pravilnik, odnosno onaj koji je još uvijek na snazi, bio je fleksibilan, i to iz vrlo jednostavnog razloga: neki od onih koji ne bi dobili dopusnicu za rad kod privatnika nerijetko su "prijetili" svojim odlaskom iz javnozdravstvene ustanove, pa da bi se spriječio njihov odljev i Pravilnik je morao biti malo fleksibilniji.
Novi Pravilnik trebao bi puno toga jasnije definirati. Trebalo bi srediti i stanje unutar privatnog zdravstvenog sustava i jasno postaviti pravila po kojima bi netko mogao otvoriti polikliniku ili neku drugu privatnu zdravstvenu ustanovu. Postavlja se pitanje, ako netko ima volju, želju i sredstva otvoriti privatnu polikliniku i baviti se privatnim zdravstvom, zašto on sam sebi ne bi i osigurao kadar koji će kod njega raditi, umjesto da "parazitira" na javnom zdravstvenom sustavu, odvlačeći iz njega liječnike i medicinske sestre. Ovako, neki otvore polikliniku, zaposle jednu osobu koja će na telefon primati narudžbe, a liječnički kadar dovode iz bolnica, ugrožavajući tako javnozdravstveni sustav. Zašto, stoga, privatnici ne bi sami, o svom trošku, školovali potreban medicinski kadar, davali stipendije i na taj način sebi osiguravali one koji će za njih raditi kada završe školovanje?
Možda bi se u ovoj zemlji uvelo reda u ovaj segment rada javnog zdravstva kada bi bolnice, u popodnevnim satima, kada u njima ostaju dežurni, iznajmljivale svoje kapacitete liječnicima koji žele privatno raditi, od čega bi veći dio zarađenih sredstava išao liječnicima koji rade, a manji državi. Takav način rada postoji u nekim državama zapadnog svijeta. Tako bi se, kao i u inozemstvu, mogle iznajmljivati čak i operacijske dvorane. Sve bi bilo transparentno i ne bi bilo "lova u mutnom".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....