"Hrvatske ceste" planiraju u 2025. godini izvanredno održavanje Poljičke ceste i saniranje nathodnika koji godinama Splićanima služi tek kao podsjetnik na tragediju iz siječnja 1988. godine. Za izvanredno održavanje državne ceste oznake DC410 u duljini od 500 metara i sanaciju nathodnika Mertojak - Visoka u Splitu predviđeno je 2.200.000 eura, a za stručni nadzor dodatnih 110.000 eura. S radovima bi se trebalo krenuti u prvom kvartalu ove godine, a planirano trajanje ugovora je 200 radnih dana.
O ovom problemu smo pisali u studenome 2024. godine, kada su nam iz "Hrvatskih cesta" potvrdili da je u planu rekonstrukcija postojećeg nathodnika, što je predviđeno i odredbama važećeg GUP-a Grada Splita u vidu pješačkog koridora Visoka - Mertojak.
- Prateći odredbe GUP-a nije se ni moglo drukčije postupiti i primjerice ukloniti nathodnik. Sama obnova nathodnika predviđena je kroz širi zahvat rekonstrukcije državne ceste DC 410. Projektiranje na tom širem zahvatu donekle je usporeno zbog potrebe usklađenja određenih tehničkih rješenja s izmjenama i dopunama GUP-a Splita, koje su još uvijek u tijeku. Zbog činjenice da se navedeni pješački koridor Visoka - Mertojak već nalazi u postojećem GUP-u i kroz izmjene i dopune GUP-a neće se mijenjati, "Hrvatske ceste" odlučile su izdvojiti taj dio projekta u zaseban projekt koji se može realizirati i prije rekonstrukcije preostalog dijela DC 410 - kazali su tada i naglasili da su njihove stručne službe, projektantska kuća koja izrađuje projektnu dokumentaciju za obnovu nathodnika te stručnjaci s Katedre za betonske konstrukcije splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije utvrdili da nathodnik ne predstavlja ugrozu za pješake i vozače.
Prošlo je točno 37 godina od tragedije koja je tog 4. siječnja 1988. godine oduzela tri mlada života. Potporni zid urušio se blizu tadašnje autobusne stanice. Tragedija u tadašnjoj Končarevoj ulici dogodila se oko 11.10, a kasnije je utvrđeno da ni cesta, ni zid, ni instalacije nisu imali uporabnu dozvolu te da se ne radi o pogrešci pojedinca, već o kobnom propustu više tadašnjih organa.
Armatura nije bila postavljena u skladu s projektnom dokumentacijom. Ni vrsta ni količina armature nisu u potpunosti odgovarale projektu. Na spojnici između zida i temelja, sa stražnje strane gdje je bilo najveće opterećenje, nije bilo projektom predviđene čelične mreže, već su bile ugrađene samo čelične šipke. Osim toga, iza zida se nije nalazio sitni kamen koji omogućuje istjecanje vode kroz odvode u zidu.
Zbog ovih propusta život su izgubili Andrea Filipić (21), Marin Miloš (22) i Ljubica Glavica (28), svi su bili iz Splita. Andrea Filipić bila je studentica i novinarka Slobodne Dalmacije, koja je tog jutra išla na posao. Novinar Mladen Krnić posvetio joj je tada emotivan tekst naslova "Smrt i zanat od Betona".
- Mi kojima je žurnalizam manje-više sveo vlastite živote na neprestanu trku za vijestima o tuđim životima, i na verzalom otisnute inicijale ispod nekoliko redaka teksta; mi koji smo do jučerašnjeg broja zajedno s tobom ispisivali stupce ove beskrajne kronike - i kojima si u očima ostavila sliku novinarstvom uzbuđena djeteta - srest ćemo te opet onog neumitnog trena kad nebeska rotacija odštampa izdanje u kojem će, iznad nečijeg potpisa, stajati da je i po nas "došla vijest".
Ako je odveć patetično, neka mi za toliko oprosti surova profesija kojom se bavim, pošto me ionako svojim gvozdenim zakonom tjera da pišem ovo sada kad mi se plače, kad mi se misli otimaju, a riječi otkazuju mogućnost da se slože u kakav-takav smisao. Uostalom, tome ukletom zanatu kao da bi bilo pravo jedino ako novinar sam donese vijest o svojoj smrti, i to pravovremenu (da list ne zakasni), kratku (da ne uzima mjesto važnim događajima) i hladnu (da se izbjegne subjektivizam). Bem ti zanat!
Da je bila brža tek za jedan korak, Andrea Filipić ne bi tako tragično brzo potrčala razdaljinu između dva ništavila: između rođenja i smrti. Trčala ju je samo 21 godinu, a da još nije ni stigla shvatiti da se kroz novinarstvo trči znatno brže nego kroz ostatak života i da se fatalno spor obično bude onda kad treba izmaći smrti - napisao je o kolegici, među ostalim, novinar Mladen Krnić u izdanju Slobodne Dalmacije 6. siječnja 1988. godine.
Osim Andree, pogreške sustava životima su platili i vaterpolist "Pošk Brodomerkura" Marin Miloš te majka dvoje djece Ljubica Glavica. Marin se tog jutra uputio na trening prema bazenu, a Ljubica je nosila cipele na popravak postolaru. Da su živi, danas bi imali 59, odnosno 65 godina.
Pet mjeseci nakon tragedije, tadašnje Općinsko javno tužilaštvo u Splitu podignulo je optužnicu protiv četiri osumnjičena građevinara. Pokrenut je dugi sudski postupak, poduzimale su se istražne radnje i podizale optužnice. Cijeli proces rezultirao je ničim - bez osuđenih i odgovornih za smrt troje ljudi koji su tog jutra platili danak traljavosti cijelog sustava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....