Studenti sa zdravstvenim poteškoćama suočavaju se s raznim izazovima, kako u svakodnevnom životu, tako i na svom obrazovnom putu. Prepreke s kojima se susreću mnogi od nas ne primjećuju, ali upravo one čine njihova postignuća još vrjednijima i značajnijima.
Odluka da nastave fakultetsko obrazovanje i dokažu svoje talente i sposobnosti samo potvrđuje njihovu snagu, hrabrost i odlučnost. Nažalost, zbog bolesti ponekad predavaonice zamijene bolničkim hodnicima, fasciklu s neriješenim zadacima onom s uputnicama i nalazima. A onda, nakon još jedne dobivene životne bitke ponovo skupljaju snagu i motivaciju pokušavajući nadoknaditi propušteno gradivo i uhvatiti priključak kao da se ništa u međuvremenu nije dogodilo.
Ako ste student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, tu bitku više ne morate voditi sami. Što su osmislili i tko su junaci njihove priče predstavio je doc. dr. sc. Gordan Radobolja, prodekan za nastavu najstarije sastavnice Sveučilišta u Splitu, koja u ovoj akademskoj godini obilježava 80. obljetnicu postojanja.
– Svjesni da u našoj studentskoj populaciji imamo dio studenata sa zdravstvenim poteškoćama, ali i dio studenata koji su nebrojeno puta stavili svoje znanje i vrijeme na raspolaganje kroz razne volonterske projekte, kao što su pripreme za državnu mature iz fizike i kemije, besplatne instrukcije za studente svih sastavnica Sveučilišta, pripreme nadarenih učenika osnovnih i srednjih škola za razna natjecanja, odlučili smo pokušati napraviti i korak naprijed u poticanju inkluzivnog obrazovanja studenata s invaliditetom i studenata s privremenim zdravstvenim poteškoćama.
Sustav visokog obrazovanja nema osobnog asistenta u smislu pomoći u učenju. Neki studenti zbog bolesti često imaju puno izostanaka, zbog čega s vremenom izgube priključak, odustaju i stavljaju godinu u mirovanje. Zbog toga smo odlučili pokrenuti projekt vršnjačke potpore i osmisliti način kako im pomoći u učenju i lakšoj nadoknadi propuštenoga gradiva.
Bilo nam je iznimno važno da motivi studenata koji će pomagati u učenju budu ispravni, tako se nismo odlučili za ikakav oblik kompenzacije u vidu honorara, dodatnih ECTS bodova ili drugih načina motiviranja. Na prvi poziv za sudjelovanje u pilot-projektu odazvala nam se grupa samozatajnih mladih ljudi, koji su bez puno razmišljanja i otvorenog srca odlučili ući u nepoznato i pomoći bez zadrške – ustvrdio je prodekan Radobolja.
Tko su ti studenti i koji su bili njihovi motivi?
Tomislav Andro Čanić student je prijediplomskog studija Informatike koji u slobodno vrijeme vozi bicikl, igra nogomet, programira. Prijavio se iz želje da pomogne kolegama koji imaju zdravstvene poteškoće koje je i sam prošao te smatra da bi mu pomoglo da je tada na fakultetu postojao ovakav projekt.
Ivor Dukić završio je diplomski studij Fizike i informatike, nastavničkog smjera. U slobodno vrijeme igra šah, društvene igre i ispija kave s prijateljima. Ušao je u projekt zbog toga što smatra kako je ovakav pristup nužan za stvaranje jednakih prilika u obrazovanju, jedino će tako uspjeh studenata s poteškoćama biti stvaran odraz njihovih intelektualnih sposobnosti. Projekt je i njemu kao budućem nastavniku bio koristan jer je stekao vrijedno iskustvo u prilagodbi pristupa radu s učenicima koji se suočavaju s određenim izazovima u učenju.
Ana Dželalija, studentica prijediplomskog studija Matematike i fizike, u slobodno vrijeme se bavi plesom, vozi bicikl, voli se družiti s obitelji i prijateljima, provoditi vrijeme na otvorenom, promatrati zvijezde, čitati knjige. U projekt se uključila zbog pomoći vršnjacima, novih poznanstva i stjecanja novog iskustva. Veseli je vidjeti trud kolegica kojima je pomagala, pratiti njihov napredak, u konačnici i uspjeh na ispitu, ali više od svega što su se upoznale i zbližile.
Lucija Gugić završila je diplomski studij Matematike, teorijskog smjera. U slobodno vrijeme pleše u Folklornom ansamblu "Jedinstvo", voli putovati i provoditi vrijeme u društvu s prijateljima. U projekt se uključila kako bi kolegama pomogla da se suoče sa svakodnevnim izazovima studiranja, a s ponosom ističe da je za nagradu dobila prijatelje za cijeli život.
Dragana Herceg studentica je diplomskog studija Biologije i kemije, nastavničkog smjera. U slobodno vrijeme voli provoditi vrijeme na otvorenom, igrati društvene igre, družiti se s obitelji i prijateljima. Smatra da bi uvijek trebali biti jedni uz druge i pomagati koliko god smo u mogućnosti, posebno studentima kojima je studiranje otežano zbog nekih životnih okolnosti. Naglašava važnost izgradnje kvalitetnog odnosa punog povjerenja kako bi prije svega bili prijatelji, a onda i studenti koji pomažu kolegama u učenju.
Šime Jadrijev, student prijediplomskog studija Informatike, u slobodno vrijeme volontira u DUMP-u, trenira atletiku, voli pratiti i druge sportove, posebno košarku. Za uključivanje u projekt nije mu trebala neka posebna motivacija, samo se stavio u poziciju kolega kojima treba pomoć i shvatio da s relativno malo truda može dosta doprinijeti. Smatra da se studenti sa zdravstvenim poteškoćama trebaju uključiti jer će sebi uštedjeti puno vremena, a uz to upoznati i neke nove prijatelje.
Jere Mandušić student je diplomskog studija Matematike, teorijskog smjera, u slobodno vrijeme voli piti kavu, često igra futsal i padel. Odlučio se uključiti u projekt jer se stavio na mjesto svojih kolega i shvatio da bi mu puno značilo da uz sve probleme ima neku osobu kojoj se može javiti za pomoć. Poziva kolege da se uključe i naglašava da ni jedne plaćene repeticije ne mogu zamijeniti osjećaj kad vidite da su kolege shvatili nešto novo i položili ispit za koji su mislili da ga nikad neće položiti.
Jozo Meštrović, student prijediplomskog studija Informatike, u slobodno vrijeme voli otići u teretanu, igrati nogomet, pogledati dobar film ili dobru utakmicu, veliki je fan Hajduka. Motiv uključivanja u projekt je bila samo želja da pomogne nekom kome to treba. Stekao je prijatelja koji ga je fascinirao željom i voljom za radom, ali i osvijestio da postoje studenti na fakultetu kojima bi dobro došla i pomoć u učenju i razgovor nevezano za gradivo.
Ivana Oreb, studentica prijediplomskog studija Informatike, voli čitati knjige, peći kolače, kukičati i uzgajati biljke. Na sudjelovanje u projektu prijavila se bez puno premišljanja, iako, priznaje da ju je bio strah kako će se snaći u ulozi instruktora, ali nakon završenog ciklusa vidi da nema mjesta za strah. Iza nje je prelijepo iskustvo i novo prijateljstvo. Divi se upornosti kolege kojem je pomagala, a njegova želja za radom gurala je naprijed, čak do te mjere da su znali ostati bez zadataka za učenje.
Petra Pavić, studentica diplomskog studija Biologija i kemija, nastavničkog smjera, slobodno vrijeme provodi sa svojim prijateljima i obitelji, voli igrati društvene igre, gledati filmove i serije, vježbati, čitati, pjevati i putovati. U projekt se uključila jer se prisjetila kako je njoj i njenim prijateljima bilo teško na samom početku studija. Iz tog razloga je htjela olakšati studentima koji se nalaze u težim životnim situacijama. Poziva kolege da se uključe jer zasigurno imaju znanja i prijateljske savjete koje mogu podijeliti i pomoći mlađim studentima.
Josip Šalinović, student diplomskog studija Računarske fizike, demonstrator koji u slobodno vrijeme igra mali nogomet i karte. Pokazao se kao odličan instruktor na teškom matematičkom kolegiju, koji je i sam učio da bi mogao prenijeti znanje kolegici koja je kasnije taj predmet i položila.
Robert Tadić završio je diplomski studij Matematike, teorijskog smjera. U slobodno vrijeme igra nogomet, a voli i druge sportove, planinarenje, šah, knjige i pub kvizove. Svjestan je da bolest može izazvati osjećaj otuđenosti, a ono što ga je posebno privuklo ovom projektu je činjenica da podršku u učenju pružaju upravo drugi studenti. Stekao je dva nova prijatelja, a njihov pozitivni duh i upornost unatoč izazovima opisuje kao nevjerojatnu snagu i nešto iz čega svi možemo puno naučiti.
Poziv za drugi ciklus
PMF je pripremio poziv za drugi ciklus, također, pitali su i studente koji su primali pomoć da podijele svoja iskustva. S odlukom da se pridruže ovom programu nisu požalili, nastavljaju i iduću godinu, a kolegama koji još uvijek sami vode svoje bitke poručuju da se bez straha priključe. Iz cijelog iskustva su proizišla prijateljstva te je nestao osjećaj bespomoćnosti u trenucima kada nisu u mogućnosti pohađati nastavu i pratiti gradivo zajedno sa svojim vršnjacima. Nakon bolničke hospitalizacije nisu vjerovali da se mogu naknadno priključiti i "uhvatiti" gradivo. Neki su bili na rubu odustajanja od studija, no motivacija koju su im kolege pružili gurala ih je naprijed da rade i završe ovo što su započeli.
Smatraju da su na ovaj način stekli čak i veće znanje iz nekih predmeta nego što bi uspjeli na redovitim predavanjima. Mogu odmah pitati nešto što im nije jasno i dobiti detaljna objašnjenja pa ne ostaju rupe u nekim dijelovima gradiva. Predlažu svima s poteškoćama, bilo fizičkim ili psihičkim, da se uključe ako vide da ih dijagnoza ikako sputava u studiranju.
Studentima koji se upuste u ulogu pomagača poručuju da njihov rad nije samo pružanje pomoći pri učenju.
– Vi ste osobe koje će studentima sa zdravstvenim poteškoćama omogućiti da ostvare svoj puni potencijal i postignu uspjeh, bez obzira na izazove s kojima se suočavaju. Ova uloga ne zahtijeva samo znanje, već i strpljenje, empatiju i razumijevanje. Važno je da ne zaboravite kako su izazovi s kojima se suočavaju studenti sa zdravstvenim poteškoćama prilika za rast, kako njima, tako i vama. Kroz zajednički rad, ne samo da ćete pomoći njima, već ćete i vi stjecati nova znanja, razvijati empatiju i postajati svjesniji snage koju donosi međusobna podrška – poručili su svojim kolegama.
Prijateljstvo i empatija
– Nakon završenog prvog ciklusa mogu naglasiti da nismo ni sanjali da ćemo postići ovako sjajne rezultate u polaganju ispita, ali ono što nas još više veseli i potiče da nastavimo je stvoreno prijateljstvo, pa svi nastavljaju u istim timovima kao i lani. Ni činjenica da su neki studenti diplomirali u međuvremenu ne mijenja njihove planove da mlađe kolege doprate na promociju.
Ovih dana poslali smo poziv studentima da se uključe u novi ciklus, i u ulozi pomagača i u ulozi studenata kojima trenutno treba pomoć, a za koje se nadamo da će uskoro i oni pružati pomoć drugima. Nadamo se da će ova priča potaknuti i studente drugih fakulteta da stvore svoju, u kojoj pravo na inkluzivno obrazovanje studenata s invaliditetom neće biti samo deklaratorno pravo – zaključio je Gordan Radobolja.