- Krasna je ženica, samo gleda gdje što ima za raditi. Ne staje od prve do zadnje minute otkako stigne na posao. Stalno provjerava police, puni, slaže... A što će?! Tek je jučer došla, još se snalazi.
Malo komunicira na engleskom. Tako bi i nama bilo da smo negdje vani - puna suosjećanja komentirala nam je domaća trgovkinja, zaposlenica velikog "Ribolinog" dućana na tržnici na Plokitama (Splićani je godinama zovu pazarić na Sućidru) novopridošlu kolegicu u radnom okruženju. Netom pristiglu s Filipina.
- Baš mi je milo... Gle kako je krhka i sitna. Ali radi, velim vam, ne zaustavlja se. Evo, kažu kako je i "Tommy" doveo pun autobus Nepalki i sprema ih za dućane. Tko priča?! Pa kupci nam govore... Nema nam druge, tako je i vani. Miješa se radna snaga. Jedino mi je žao ove ženice što putuje tako daleko do nas.
Smjestilo ih, rekla nam je, u Podstranu. Mogli su joj i tamo neku "Ribolu" naći, ima ih puno, a ne da se u nepoznatoj sredini mrcvari u ‘šezdesetki‘ do Sukoišanske, pa onda još i pješke ovamo do dućana - empatično će iz svoje perspektive iskusna splitska trgovkinja. Kolegici, priča nam, uistinu nastoje pomoći i olakšati joj. Tu je još i jezična barijera, nije joj lako...
Slična priča i u Stobreču. I u tamošnju "Ribolinu" trgovinu već su neko vrijeme integrirane strane radnice, situacija je s brojem djelatnica prije njihova dolaska bila baš gadna. Prsti jedne ruke bili su previše za nabrojati one rijetke koje su "pokrivale" smjenu u ogromnoj trgovini, tijekom ljetnih mjeseci dodatno pritisnute gomilom kupaca iz obližnjeg kampa i sa susjedne plaže.
- Imamo već dosta Nepalaca i Filipinaca u maloprodaji od prošle godine. Lani su se poslodavci uspjeli nekako ekipirati, iako su se živi napatili tražeći radnike u Hrvatskoj. I već su dali do znanja kako će ove godine morati uzimati strance. Zato očekujem da će ih sada biti puno veći broj – govori nam Rozana Ana Duplančić, izvršna tajnica u splitskom regionalnom uredu Sindikata trgovine Hrvatske (STH). Konkretne brojke nisu joj poznate.
Još je je lani predsjednica nacionalnog sindikata Zlatica Štulić opisivala tadašnje prilike u kontinentalnom dijelu zemlje gdje se u trgovinama, slijedom iscrpljenog bazena radne snage u susjedstvu, posegnulo za uvoznom iz Nepala i Filipina.
Priča je krenula s muškarcima u skladištima, a danas nam se i u Dalmaciji sramežljivo osmjehuju strane djelatnice u prodaji. Iskustva su, govori Rozana Ana Duplančić, mahom pozitivna iako su, naravno, i do nje došle priče o stranim radnicima koji bi zbog posla došli u Hrvatsku, pa preko noći nestajali zajedno s opremom. Ispočetka su pretežno bili angažirani u skladištima, no ti su ljudi su očito bili na nekakvom proputovanju kroz Hrvatsku i gledali kako se dočepati Europe. Čim bi pronašli neki kanal za dalje, netragom bi nestali.
- Žene su drugačija kategorija. Žene uvijek dolaze kasnije, jer su muškarci mobilni. Čim je došla žena, tu je element stabilnosti. Žene nisu toliko sklone migracijama. Lagala bih kad bih rekla da imam neke loše dojave iz dućana. Iskustva naših članova su pozitivna. Najprije će se u radnom okruženju vjerojatno raditi o njihovu veselju što radne snage ipak ima, jer su naše žene u trgovinama slomljene.
I nemamo dramatičnih dojava da je dolazak stranih radnica u praksi polučio problem. Dapače, imamo pohvale. Recimo, u trgovini su osobito za rad u skladištima traženi muškarci što je jasno zbog prirode posla. I tu su nam povratne informacije dobre... Naravno, to ne znači da nema problema, ali za sada nismo imali pritužbi - kaže izvršna tajnica u splitskom regionalnom uredu STH-a ističući kako sindikat uvijek ima isti stav - radnik mora biti sposoban obavljati posao na svom radnom mjestu bio on Nepalac ili Hrvat.
- Nemamo mi što izmišljati toplu vodu. Hrvati mahom ne žele raditi u trgovini pod uvjetima koji se nude. To je objektivna stvarnost. Netko treba iskrcati sve te palete, složiti robu na police itd. Naravno da su naši ljudi, na prvu, uglavnom oduševljeni kad dođu strani radnici, jer ih koliko - toliko rasterete, ali se postavlja drugo pitanje koje ćemo svakako morati otvoriti.
Rade li domaći djelatnici u trgovini, koji imaju niz vještina poput znanja stranih jezika, iste poslove kao i uvozni radnici, koji nerijetko obavljaju jednostavnije. Jezična barijera u trgovačkoj djelatnosti je ogromna stvar, naravno da će kupci biti zadovoljniji ukoliko s nekim od djelatnika mogu komunicirati na svom jeziku. A da ne govorim o ostalim vještinama - apostrofira Rozana Ana Duplančić.