Digla se frka oko škole “Dobri”, dio roditelja se pobunija zbog prestrogog ocjenjivanja i omalovažavanja đaka. Nismo navikli, Hrvatska je zemlja u Europi s najviše odlikaša. Sve petica do petice.
Hrvatska je u isto vrime socijalni slučaj Europske unije, siromašna, neuspješna, zadnja ili predzadnja u svemu. Od ekonomije do zdravlja. Samo smo u korupciji i iznajmljivanju apartmana na samome vrhu. Di nestanu ovi odlikaši i izvrsnici kad preuzmu funkcije? Pamet in izvitri?
Osnovna škola “Dobri” posebno bi nan tribala bit na srcu. Projektira je Josip Kodl (baš me interesira bi li iko od splitskih odlikaša zna ko je Kodl), prije skoro 95 godina, zaštićeno je kulturno dobro, u nju idu đaci iz centra, koji je demografski opustošen. Mislite da nije mnogima zapala u oko zbog položaja i lipote, bila bi fenomenalan hotel....
A ima sjajnu povijest, posebno po slavnin facama koje su onde učile prva slova i matematičke tablice. Pohađala su je četiri gradonačelnika novoga doba: Zvonimir Puljić, Petar Slapničar, Ivo Baldasar, Slobodan Beroš. Književnici Slavenka Drakulić, Anatolij Kudrjavcev, glumci Boris Dvornik, Zoja Odak, Josip Genda, Marija Škaričić, glazbenici Ivo Lipanović, Gertruda Munitić, Hari Zlodre, pa Hari Rončević, Goran Karan, Severina, Doris Dragović, kulturnjaci ka šta su Petar Selem, Duško Kečkemet, Nikola Visković, Jerko Denegri, likari poput Julija Meštrovića, Borbena Uglešića, Ivana Urlića, Ante Tukića. Mogli bi nabrajat do sutra.
Pa šta s njon ne valja 2024. godine? U školi je danas trista đaka, razredi su od 14 do 27 učenika, ima cjelodnevnu nastavu, nikad problema s inspekcijama.
Nema prijava
Ka furija javija mi se jedan otac. Viče, beštima...
– Ruši se ugled škole, želi je se zatvorit, da iman četiri milijuna eura ka šta ih je pun grad, svi se milijarderi sjatili oko Splita ka muve na govno, i ja bi izvadija pare i otvorija hotel tamo. A to je zločin. Cili Split se mora borit svim silama da škola “Dobri” priživi!
Polako, dite je ima bit dobilo asa, ispalo je najgore, a znaš šta to danas znači, odvikli smo se, sve su odlikaši...
– Pa to ne može bit. Šta ima veze da je dobilo asa!? Ja san mome malome reka: “Ti nisi đak ako nikad ni dobija asa. Ako nemaš kojega asa, ti nemaš pojma šta je škola, niti je škola za tebe!” Inspekcije triba slat tamo di su sve petice jer je to nenormalno i to će uništit ovu državu.
Nije svako dite za akademika. Ako nema dobre ocjene, bit će keramičar ili vodoinstalater i imat će love do krova, deset puta više nego akademik. Ako ni to neće, bavit će se turizmon, po godine neće ništa radit, a živit će ka bubrig u loju. Kako to odgajamo dicu? Ne mogu virovat da je ovo istina.
Šta si zapinija...
– Kako neću, u toj školi se ništa posebno ne događa, nema incidenata, nema prijava, dica su ka i svaka druga, ni bolja ni gora, učitelji se bore za svako dite, ima ih u cjelodnevnoj iz ciloga grada, iz svih kvartova.
I onda neka anonimna osoba digne cilu buku da se ocrni škola. Znaš šta je ugled škole i kako se teško do njega dolazi? Važniji je ugled škole nego sve petice na ovome svitu. I baš je obratno, škola u kojoj se pazi više na znanje nego na petice, bolja je škola. Tako stavi.