Nakon zadnje epizode Našega malog mista cijela zemlja na nogama: Smoje, zašto si ubija Bepinu? Ruka ti dabogda usala!

Događa se u proljeće godine gospodnje 1971.

Svršetak televizijske serije “Naše malo misto” najviše je zaprepastio samog njezina autora. Na malom ekranu je, kako se sigurno sjećate, pisalo: Adio... I nikad više!

To, bogami, ja nisam napisao, a ako ne vjerujete, dozvolite dragi štioci, da vam citiram posljednje rečenice moga teksta:

”Auto krene i ona (Bepina) spušta umornu glavu na grudi Luiđa koji je nježno ljubi u kosu. Blagdanska zvonjava razliježe se priko malog mista. Kamera se penje u zvonik i odozgo hvata pjacetu i prati automobil koji se udaljava kroz kalete. Kamera hvata doturovu kuću i u pozadini grobljanske čemprese nagovješćujući gledaocu neminovnost partence s koje povratka nema.”

KRAJ!

Ne znam zašto i komu je trebalo to: Adio i nikad više.

Možda to je...