Splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić predvodio je misno slavlje jutros u splitskoj katedrali. Brojni Splićani okupili su se jutros u 10 sati kako bi s nadbiskupom podijelili radost Božića.
Nadbiskup je i sinoć vodio ponoćku u u splitskoj prvostolnici kada je kazao da je Badnja noć obasjala betlehemske poljane svojom svjetlošću. I jutros je istaknuo je da Lukin evanđeoski izvještaj o Isusovom rođenju govori jednostavno i snažno, bez kićenosti i dodataka, naglašavajući skromnost i poniznost.
- Evanđelist Luka, čije smo evanđelje sinoć slušali, opisuje Isusovo rođenje sa željom da istakne da je Isus i živio onako kako je rođen. Rođen je u siromaštvu i skromnosti, a tako je i živio. I usprkos bijednim uvjetima u kojima je rođen, moramo primijetiti da su ti uvjeti bili puno bolji od onih u kojima je umro.
Kod rođenja je povijen u nekakve skromne pelene. Kakve god da su bile, bolje su nego nikakve. Kod svoje muke i smrti on je nasilno lišen svoje odjeće. Ostao je gol na golom križu. Kod rođenja je položen u jasle, što nije baš idealno, ali je to puno bolje od polaganja na križ, na kojem će biti prikovan kod svoje muke i smrti.
Rađa se u jednoj staji što nije baš prikladno za rođenje djeteta, a umire na stratištu. Kod rođenja je okružen ljubavlju svoje obitelji, a na križu je okružen mržnjom neprijatelja koji ga izruguju i vrijeđaju.
U Isusovu rođenju možemo vidjeti cijeli njegov život. On se htio poistovjetiti s rubnima, s onima koji su uvijek potisnuti od drugih, kojima se ne da mjesta. Isus nije samo na taj način došao na ovaj svijet, nego je tako i živio u ovom svijetu, da bi na koncu tako i umro - poručio je nadbiskup.
Poseban naglasak stavio je na rečenicu "za njih nije bilo mjesta u u svratištu".
- Fraza daje razumjeti da je mjesta u svratištima bilo, ali nije bilo za njih. Mjesta nema za siromašne, anonimne, neznatne. Je li se svijet u tom smislu promijenio poslije više od 2.000 godina? Nije! Koliko i danas ima djece i obitelji za koje nema mjesta u prostorima dostojnim čovjeka! Koliko je onih koji umiru od gladi, dok se mnogi s hranom razbacuju! Za koliko djece nema mjesta u školama, i ostaju nepismeni za cijeli život, a oni koji bi im to mogli omogućiti ostaju ravnodušni! Koliko ljudi umire samo zato što nemaju medicinsku skrb!
Prema izvješću UN-a broj gladnih u svijetu je dosegao do 750 milijuna. Napominje se da gotovo trećina svjetske populacije nema stalni pristup hrani. A to na poseban način pogađa djecu koja, ako ne umiru od gladi, nose kroz cijeli život trajne posljedice pothranjenosti. Glavni tajnik UN-a kaže da se svijet danas suočava s „uraganom humanitarnih kriza“.Veliki, koji bi mogli riješiti ovaj problem, ostaju hladni. Za njih su ovi siromasi nebitni i ne diraju njihove savjesti - naglasio je.
Istaknuo je da je Isus ipak imao sreće jer je za njega bilo mjesta u srcima njegovih roditelja.
- Isus je ipak imao sreće zato što je imao mjesta u srcu svojih roditelja. Ljubav njegovih roditelja je nadomjestila svu odbačenost i neprihvaćenost koju su mu nametnuli drugi.
Danas je tragedija u tome što ima puno roditelja koji u svojim kućama imaju mjesta za dijete, ali mu mjesto ne dadu. Mislim na toliku začetu djecu koja su od roditelja odbačena, kojima roditelji nisu dopustili da budu rođena. Nikada više abortusa i podrške abortusima kao u naše vrijeme. To su zločini koji vape nebu.
Baš ovi odbačeni, ovi koji nemaju mjesta, dobili su mjesto kod Isusa. Isus je išao k njima. Nije ga se moglo naći među „svojima“, jer ga njegovi nisu primili. Ali ga se moglo naći u društvu i kućama grešnika. Za ugledne ljude onoga vremena je bilo neprihvatljivo da bi Bog bio u društvu takvih. A Isus se ne ustručava reći da je zbog takvih došao.
Radi se o grešnicima koji su nezadovoljni svojim stanjem, koji u sebi vape za drugačijim i boljim životom, ali im priječe tame svijeta. Put do Isusa im je uvijek otvoren. Ne trebaju se bojati. Štoviše, on sam želi k njima doći - poručio je nadbiskup.
- Zato, brate i sestro, ako se jednom osjetiš odbačenim, poniženim, neprihvaćenim, nemoj očajavati. Sjeti se da su to prije tebe doživjeli i mnogi drugi, pa i sam Sin Božji. Ali on nije zbog toga izgubio svoje dostojanstvo, nećeš ga izgubiti ni ti. Staja u kojoj je Isus rođen i jasle u koje je položen postali su ukras naših domova i simboli našega slavlja. Svako poniženje se može pretvoriti u blagoslov, može postati početak novog života.
Isus je rođen u štalici ali mi danas slavimo i tu štalicu jer je u njoj rođena ljubav, dobrota, čovjekoljublje. To je ono što daje svemu ljepotu, pa i staju čini lijepom.
Za pastire se veli ka su živjeli pod vedrim nebom, nisu imali nikakva smještaja, ali kada ih je pohodilo Božje svijetlo, sve im je odjednom postalo lijepo. Ni siromaštvo im više nije problem. Oni nastavljaju život „slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli“.
Biblija nam govori da čovjek gubi na ljepoti kada se izopači, kada dopusti da se zlo u njemu nastani. A prema Bibliji, kada se čovjek izopači, posljedice se reflektiraju i na cijelu prirodu.
To dobro znamo iz konkretnog života mnogih: kada je u obitelji nered, onda tu nema ljepote bez obzira kako kuća bila lijepa sa svim nakitima i ukrasima koji su u njoj. Braćo i sestre, ne bi bilo dobro da si umislimo kako nam prostrana kuća, te svijetla i blještavila u njoj ili na božićnom drvcu, mogu nadomjestiti ono unutarnje svijetlo koje dolazi odozgo. Ako svijetla nestane u nama nećemo se nikada osloboditi tame bez obzira na sva vanjska blještavila - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....