Soba je bijela, besprijekorno čista, zanimljivo bez ikakvog mirisa, tiha, s tek stalnim pozadinskim šumom ventilacijskog uređaja na kojeg se brzo naviknete. U njoj su četiri metalna stola, na jednom leži, patolozi i kriminalisti bi rekli leš bez odjeće, koristit ćemo radije termin mrtvo ljudsko tijelo, konzervirano formalinom. Nekad je u njemu, prije nego što je umrla, disala, mislila, govorila, bila žena s imenom i prezimenom. Njen se nekadašnji identitet javnosti ne smije otkriti, za nas ona je samo tijelo koje se koristi u svrhu poučavanja anatomije.
Tijelo je već prošlo niz studentskih seciranja, te su pozicije označene iglicama s brojevima koji ukazuju na pojedine strukture. Otvoreni su to prolazi u unutrašnjost organizma s pogledom na organe, pluća, srce, krvne...