Godinama kasnije, odnosno tek nakon objavljivanja članka u Slobodnoj Dalmaciji, postavljena je ograda na ulazu igrališta na Brodarici.
Bolje ikad nego nikad ili tko čeka taj i dočeka? Ne znamo koja narodna poslovica bi bolje pristajala ovoj situaciji. Možda je najbolje u ovom slučaju kazati da su stanovnici kotara Lovret, nažalost, odradili Sizifov posao.
Ono što je sigurno: da je ovo učinjeno na vrijeme, stanovnici kotara ne bi uzaludno utrošili vrijeme i novac kako bi uredili, odnosno sanirali ruglo koje se skupljalo ispred njihovih ulaznih vrata.
Bolje susjede HT nije mogao poželjeti, obzirom da su o trošku stanovnika i donatora pokrpane rupe, obojeni zidovi i odvezeno smeće sa zemljišta koje je se prodaje za četiri milijuna eura. Zauzvrat su mogli barem staviti konkretnija vrata.
Toliko truda uzalud, jer jedini tko će koristiti ovaj prostor bit će novi kupac ovog zemljišta.