Je li ministar Vili Beroš čuo za Luku Bakovića? Sada sigurno hoće: ovo je fascinantna priča o Splićaninu koji nema šaku, a svima može biti uzor

Konačno su s popuštanjem epidemijskih mjera odskora prodisali i oni koji su ionako redovno bili na friškoj ariji i k tome jačali tijelo i duh. Sportaši su istrčali na terene kao da su čekali s nategnutog laštika, a među njima i parasportaši kojima je lockdown pao možda i teže nego ostalima.

Jer zgaziti hendikep u papar pa se vinuti do medalje ili, ako ništa drugo, pronaći samopouzdanje i užitak u rekreaciji, znači ispuniti život stvarnim sadržajem. Ostaviti sportaša bez treninga isto je kao staviti nekome zdravu ruku u gips, a kakva li je to tek pokora onima koji ruku ili nogu nemaju.