Nogometni klub Hajduk ponekad se nađe na sudu, i to kao tužitelj radi naplate zakupa poslovnih prostora u sklopu stadiona na Poljudu. Ovaj put tužio je obrt "Tantum", koji trguje s namještajem.
"Tantum" Hajduku prema nepravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Splitu, mora platiti 10.410 eura i nadoknaditi 3219 eura parničnog troška.
Kako je Hajduk potraživao veće iznose, sud je zbog zastare odbio dio tužbenog zahtjeva da obrt Hajduku treba platiti još 4045 eura. Također je presuđeno da obrt ne treba nadoknaditi dodatnih 9010 eura parničnog troška jer je klub popisao troškove za neka ročišta koja nisu održana, za ročište za objavu presude na koje nije pristupio, te jer se na četiri ročišta raspravljalo samo o procesnim pitanjima.
Hajduk je prijedlog za ovrhu podnio u svibnju 2019. godine, a obrt je na to odgovorio da je s klubom imao dogovor da će mu biti priznata ulaganja u drugi poslovni prostor, u čijem više nije zakupu. Odnosno da će kompenzirati obveze nastale iz zakupa. Zbog toga je dostavio elaborat ulaganja, predložio da se kao svjedoci ispitaju Jakša Radnić, tadašnji predsjednik kluba Ivan Kos, bivši financijski direktor kluba Milan Prgomet.
Hajduk je, s droge strane, tvrdio da obrt po ugovoru nema pravo na povrat obavljenih ulaganja.
Sud je pregledao ugovore o zakupu potpisane 2012. i 2014. godine, te su se na sudskoj "klupi" kao svjedoci našli Marin Brbić, Marija Bjeliš, Jakša Radnić, Ivan Kos i Zvonko Zelić.
Rasplet usred više milijuna ‘teške‘ parnice: ‘Čarobni grad‘ nestaje, poslovni prostor Hajduku ostaje
Prema ugovoru iz 2014. obrt je prostor površine 99,25 kvadrata uzeo u zakup na pet godina. Zakup je iznosio 2,70 eura po kvadratu, odnosno 268 eura mjesečno. Prema ugovoru, u slučaju prestanka zakupa obrt je imao pravo odnijeti samo uređaje i opremu koje je unio, ako pri tome ne oštećuje poslovni prostor, utvrdio je sud.
Prema elaboratu o ulaganju u drugi prostor od 154 kvadrata, a koji je naručio obrt, u njega je uložio 59.318 eura, i to u zidarske, parketarske, gips-kartonske radove, radove na uređenju okoliša, hidroinstalacije i sanitarije, elektroinstalacije, termoinstalacije, ventilacijski sustav i videonadzor. Prema zapisniku iz 2015. godine, obrt je prostor od 155 kvadrata vratio u urednom i neoštećenom stanju, a u njemu je ostala ugrađena oprema: ventilacijski sustav, četiri klima-uređaja, sustav videonadzora s osam kamera, tri potpuno opremljena WC-a, šank sa sudoperom i kompjuterom Kasim, tri televizora, dvije klizne stijenke, ormar, zidne police, dva pulta, tri barikada stola, glazbena linija s četiri zvučnika, frižider, ledomat, četvera sobna vrata.
Hajduk je, navodi sud, obrtu ispostavio račune za zakup poslovnog prostora od srpnja 2015. do ožujka 2019. i račune za potrošak struje i vode od ožujka 2017. do ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 14.454 eura.
Vlasnik obrta posvjedočio je da je bio u zakupu dva prostora, jednog od 155 kvadrata, koji je uredio, i drugog od 99 kvadrata, te da je ulaganje trebalo prebiti dugovanjem s osnova zakupa. Zato je naručio elaborat o procjeni ulaganja.
– Kompenzaciju sam dogovorio s tadašnjim predsjednikom Ivanom Kosom. Problem je nastao u onom trenutku kada se pokazalo da je iznos ulaganja u znatno većem iznosu od dugovanja zakupnine. Pokušavao sam postići sporazum oko kompenzacija. U proteklom razdoblju uplaćivao sam iznose s osnova zakupnine, ali Hajduk je tim uplatama zatvarao obveze za zakupnine koje su tada već bile u zastari – kazao je na sudu vlasnik obrta.
Marija Bjeliš, koja od 2016. radi u pravnoj službi kluba, kazala je da obrt duguje 129.000 kuna.
Jakša Radnić rekao je na sudu da mu je poznato da se u Upravi kluba razmatralo pitanje kompenzacije onoga što je obrt ostavio u poslovnom prostoru njegovim obvezama za zakupnine, te dodao da je inače stav Hajduka da zakupnici ne mogu raditi preinake u prostorima i da im se ta ulaganja ne priznaju.
Ivan Kos posvjedočio je da je obrt imao dopuštenje prijašnje uprave da se izvrše ulaganja u poslovni prostor, ali i da nije postignut konačni dogovor oko kompenzacije. Kako ugovorom o zakupu iz 2014. nije ugovoreno da će obrtu biti priznati troškovi ulaganja, te da je postojala namjera da se izvrši prijeboj, ali da do konačnog dogovora nije došlo.
