Dok je ulično lice Splita pod invazijom brčkanja po fasadama – od netalentiranih domoljubnih slikarija, preko navijačkih šabloniziranih motiva, do sumanutih kilometara grafiterskih potpisa – iz Građanske inicijative Split već godinama predlažu obnovu i oslikavanje murala umjetnički relevantnim radovima na nekoliko markantnih, ali i zapuštenih fasada. Ali, naravno, ne polazi im za pinelom. Ispada da je bolje nadrljati nešto na zidove bez dozvole i to ćemo biti prisiljeni gledati godinama, nego građanski pristojno zatražiti dozvolu nadležnih službi pa čekati unedogled da netko spozna razliku između "ugljena i zlata".
GIST je podnio službeni prijedlog da se obnovi legendarni mural Dioklecijana na Ujevićevoj poljani, ujedno jedini javni portret cara - osnivača u njegovu gradu; potom predložio da se izradi čuveni plakat "Žar ptica" Borisa Bućana na kući Jelaska kod HNK; na stražnjoj kazališnoj fasadi da se oslika rad Rudolfa Bunka, njemačkog slikara i scenografa koji je radio u Splitu, te Marulićeva "Judita" prema likovnoj zamisli Matka Trebotića na fasadi u Marmontovoj ulici. Ali ne ide, pa ne ide.
Vizualizacije tih radova što ih je izradio Dalibor Popovič redom su naišle na odobravanje građana na društvenim mrežama, ali u srazu s gradskim službama i konzervatorima, a onda i vlasnicima, naišli su na tisuću prepreka. Dok vlast i struka filozofiraju, ove fasade su nikakve, zapuštene, raspadajuće ili prekrivene neprimjerenim sadržajima. I takve su desetljećima, pa nikome ne smeta, ali ako se nešto pokuša - ne daju!
Vjeko Santrić iz GIST-a kaže nam da najduže traje pokušaj obnove Dioklecijanova murala koji su 1983. izradili učenici Umjetničke škole pod mentorstvom prof. Gorkoga Žuvele, a rad je autorsko djelo tadašnje maturantice, današnje akademske slikarice Vanje Rogošić Ojdenić.
- Još od 2018. obnova murala se spominjala u planovima kotara Varoš, a neslužbena inicijativa građana traje još i značajno dulje, no Grad ništa nije poduzeo da barem spriječi daljnju devastaciju prostora ispred murala koji je upisan u memoriju grada. Dapače, dogradonačelnik Bojan Ivošević je odobrio postavljanje štekata pred muralom čiju je obnovu i sam prethodno podržavao. Ideja je bila da slikarica Rogošić Ojdenić obnovi djelo koje je nastalo u suradnji s njezinim tadašnjim školskim kolegama, a ona i njezine kolegice bile su spremne volonterski obnoviti mural. Zato smo se obratili Konzervatorskom odjelu iz kojeg su nam odgovorili da su konzervatori "oduvijek podržavali inicijativu obnove murala", a sličan odgovor smo odbili i od gradske Službe za društvene djelatnosti, ali je zgrada privatno vlasništvo, pa je potrebna i vlasnička suglasnost. U GIST-u smo smatrali smislenim najprije postići načelnu suglasnost Grada i Konzervatorskog odjela, pa tek onda zajednički nastupiti prema vlasnicama. Naime, suvlasnici su se u dosadašnjoj komunikaciji pokazali nezainteresiranima za obnovu Dioklecijanova murala usprkos tome što je riječ o djelu koje povećava vrijednost i njihove građevine i mikrolokacije – govori nam Vjeko Santrić, dodajući da ne razumije ni splitsku Turističku zajednicu, kojoj do toga očito također nije stalo.
- Kao da mural kojemu je više od četrdeset godina ne postoji, niti gradskim strukturama išta znači – dodaje Dalibor Popovič - pa kad sutra nekome padne na pamet prepiturati Dioklecijana, slobodan je to i učiniti i s nekoliko kila piture izbrisati ga iz gradske memorije.
Sljedeći (još uvijek uzaludni) prijedlog, koji je oduševio građane, oslikavanje je južne fasade kuće Jelaska prema svjetski poznatom plakatu Borisa Bućana za balet "Žar Ptica", koji čeka od 2020. godine.
- Odjeci u javnosti bili su iznimno pozitivni, a Bućan, kojem se prijedlog svidio, zatražio je samo da rad bude kvalitetno tehnički izveden. Nažalost, preminuo je prošle godine pa bi dozvolu trebalo ishoditi s nasljednicima autorskih prava, a naravno i sa stanarima i konzervatorima - kaže Santrić.
Dvije godine prije 500. godišnjice smrti Marka Marulića (koja se slavi ove godine) GIST je iznio i prijedlog, pa ga nedavno obnovio, da se derutna fasada kuće na uglu Marmontove i Tomislavove oslika "Juditom" Matka Trebotića.
- Na toj bismo fasadi umjesto mjenjačnica i reklama radije vidjeli impresivnu likovnu posvetu Marulu i njegovoj ‘Juditi‘. Suglasnost smo zatražili od Grada i konzervatora, čiji je pročelnik Radoslav Bužančić odgovorio da ovo pročelje zahtijeva sanaciju i arhitektonsko-urbanističko rješavanje njezina neprimjerena izgleda, te preporučuje alternativno rješenje. Drugim riječima, zapuštenost kakvu imamo već desetljećima gledat ćemo još godinama, kao da mural ne bi mogao stajati dok se ne nađe takozvano trajno rješenje, a da stvari budu još apsurdnije, konzervatori u toj istoj Marmontovoj dopuštaju Gradu Splitu da cijelu zapadnu stranu Peškarije zaklama plastičnim platnom – ističe Santrić.
Na zapadnim vratima ili stražnjoj fasadi HNK Split Građanska inicijativa predložila je evociranje Splitskom ljetu posvećenog plakata Rudolfa Bunka, nepravedno zaboravljenog njemačkog slikara i scenografa, kojeg su tadašnje ratne okolnosti dovele u Split, gdje je ostao od 1945. do 1958., a s kazalištem surađivao do 1972. te ostavio značajan i slikarski i scenografski trag u životu grada.
- Prednju fasadu kazališta uvijek lickamo, a stražnju redovito zaboravljamo, premda njezina kaotična površina može biti pogodna za likovnu intervenciju. Smatramo da je Bunkov rad dobar za nju, po njemu se uostalom zove i kazališna nagrada za scenografiju, pa tom vrijednom i samozatajnom umjetniku priliči odavanje takve počasti. Prijedlog su inicijalno podržali i prošli i sadašnji intendant, no dalje od toga nije se maklo ni koraka, osim što su i ta i sve bočne strane kazališne zgrade u međuvremenu dospjele pod još veću navalu kojekakvih reklamnih sadržaja, uključujući i elektroničke – navode.
Pitamo Santrića i Popoviča čini li ih očita indolencija upravnih struktura grada i države frustriranima ili malodušnima, evo kako odgovaraju.
- Ni jedno ni drugo. Dok junačko srce bije, nema odustajanja, nego iz poraza u poraz do poneke pobjede. Poput one koja se, također neočekivano, dogodila s muralom Alema Ćurina u Plinarskoj. Premda je i kod nje poražavajuće da je splitska nezavisna kulturna scena i tamo sve odradila sama i vlastitim sredstvima, a Grad Split već pune četiri godine ni tu lokaciju nije u stanju zaštititi od permanentnog devastiranja – ističe Popovič, dok Santrić dodaje da su "frustracije i malodušnost za početnike".
- Mi smo prije doajeni, i to ne uzaludnih nego ludičkih pokušaja. Uostalom, točno prije godinu dana, da ne ispadne da bismo grad željeli samo likovno "uzdizati", GIST je, u suradnji s dijelom arhitekata kojima građanski aktivizam također nije stran, proveo i cijeli natječaj za primjerenije uređenje Ujevića poljane, o kojemu se Grad Split do današnjeg dana ni na koji način nije izjasnio, odnosno u potpunosti se oglušio, premda su bili pozvani na prezentaciju pristiglih rješenja, a i sva su im nakon prezentacije bila poslana. Prema tome, uvijek će biti i većih problema koje nećemo riješiti. A možda se, uz veću medijsku podršku, i to jednom promijeni – zaključuje.
