Jedno barem stotinu puta stanovnici Plakaluše, jugoistočnog dijela splitskih Gripa, molili su Boga da im na križanje Osječke i Barakovićeve pošalje policajce.
Pukao im je film od bahatih vozača iz kvarta koji već godinama jednosmjernu Barakovićevu "vraćaju" u dvosmjernu i sve to kako bi sebi skratili i olakšali put u pravcu sjevera i istoka grada. Mnogima je očito gubitak vremena i živaca kruženje preko Palmotićeve do Zvonimirove ili Ulice slobode, a sve kako bi se dohvatili Pojišanske i Poljičke ceste.
"Mudraci" su se dosjetili rješenja, pa su postavljenim znakovima za jedan smjer opalili srednji prst. I za nekoliko desetaka sekundi "prelete" kroz nedozvoljeni pravac kako bi hazardesrki izišli na Osječku kod kafića - "Hazarder".
Nema dana da se u tom kvartu ne zabilježi incidentna situacija praćena kočenjem, galamom i beštimanjem. I uličnim teatrom s komentarima u stilu "debilu, kretenu, majmune..., ko ti je da vozačku u ruke".
A onda Bog usliši kolektivne molbe i prije nekoliko dana su stanari okolnih zgrada "snimili" dvojicu policajaca na znamenitom Plakaluša kantunu. Nešto su mjerili, kažu nam, gledali gore, dolje i sa strane, računali, snimali, kontali, pisali ono po starinsku - tekica i penkala.
A iza zatvorenih škura i svega okolnog, svaki im je potez pratilo mnoštvo znatiželjnih očiju.
- Možda će stavit kameru kada su onako u milimetar mirili... A di bi je mogli zavidat, da neće na onaj zid, ili na onu debelu granu...
Ma je, di će na granu, galeb ili vrana bi je obalili, ić će na stup, vidiš da taman gleda na križanje s Osječkon. A da nisu došli snimit situaciju, biće neko prijavija, ovo već dugo traje.
Davno su tribali počet naplaćivat kazne, bilo bi love ka škalje koliko prekršaja tu svaki dan padne. Tribali smo otvorit kladionicu i nama bi kapnila lova – redaju se komentari iz Barakovićeve.
Ima i dodatni problem, ta ulica je uska za današnji promet, a oko nje more kuća, stanova i, posljedično, automobila. Parkinga, tipično splitski, nigdje.
Pa se vozači pentraju na jednu i drugu stranu, zapasali su pločnike pješacima. I šta će, kud će prolaznici, ostaje im za kretanje samo sredina ceste. E da, i skakanje po zidićima, kao da su, kažu susjedi, kakve (divo)koze, a ne stanovnici drugog po veličini hrvatskog grada.
- Ma, to je više Bogu za plakat, zaleti se, bogati, ka da je smak svita put Osječke, jer zna da nije u pravu i da radi prekršaj i da mora bit brz da ne bi došla policija.
A nije ih ni briga, to je samoživo, divlje. Mora da je neko nešto prijavija kad su policajci došli - veli nam stanar Zoran.
- Ima neko vrime da san hoda tuda, iša doma priko Barakovićeve i Osječke put Krstulovića ulice. Ali nemaš di proć od tih pustih auta okolo, pa san se mora dat na sredinu ceste.
I evo i auta iza mene, oće me proć, pravin se da ga ne čujen, ja polako s noge na nogu, a on trubi. Ustrumbeta se pošteno. Ja mirno dalje, ne dan.
Čekaj, neman se di uspet, nema mi mista na kornižu, jer su auta sve zagradila. On radi prekršaj i još mi iz auta beštima mater da požurin. Snerva se.
E nećeš, pravin se gluv i dalje. I onda on izađe iz auta, više od dva metra u njemu, ka Grgur Ninski, on bi se još i tuka, on misli da je u pravu. Pa šta je ovo, Divlji zapad? Nikad reda – veli nam i Marin, još jedan čovik iz kvarta.
Evo, izgleda da je neredu kraj došao. Dva momka u plavom su navijestila promjenu.
Sad su sve oči uprte u nastavak, već se priča i o novoj potencijalnoj temi za klađenje. Hoće li pasti kamera, neće li pasti kamera, pitanje je sad. Ima i Hamlet na Plakaluši posla.