Efe Evrensel 19-godišnji je mladić iz Turske koji je došao volontirati u splitsku udrugu "Help". Kaže da ga najviše usrećuje pomaganje drugima, a odlučio je organizirati i besplatan tečaj turskog jezika za sve zainteresirane u prostorijama udruge. Prvu lekciju održao je dan prije našeg razgovora, a čudi nas da se na njegovu predavanju nitko nije pojavio.
- Nisam bio toliko iznenađen jer nije bilo baš previše reakcija na naše objave na društvenim mrežama. Valjda treba proći neko vrijeme da se pročuje za moj tečaj, a nadam se da će doći što više ljudi. Potpuno je besplatan i otvoren za svih bez obzira na dob. Moja obitelj me uvijek motivirala da učim što više jezika, u školi sam uvijek bio jako dobar u engleskom.
Osim engleskog i turskog, počeo sam učiti i talijanski, hrvatski i češki. Uočio sam brojne sličnosti među jezicima i kulturom. "Helpu" sam predložio da organiziramo ovaj besplatni tečaj s čime su se oni složili jer su mi i sami planirali predložiti tu ideju. Baš smo se lijepo poklopili. Prijaviti se možete preko društvenih mreža Udruge ili pozivom na telefon - govori Efe koji je rođen u Ankari, a njegova obitelj se kasnije preselila u jedan manji gradić na turskoj obali.
Nakon završene srednje škole odlučio je putovati, među ostalim i u Split. Tako je došao do "Helpa", a još kao dječak imao je tendenciju istraživati kako pomoći ljudima koji se bore protiv ovisnosti.
- Kad sam vidio s kojim se sve aktivnostima bavi "Help" pomislio sam kako je to nešto u čemu bih i ja želio sudjelovati. Nakon volontiranja u jednoj turskoj organizaciji stigao sam na individualno volontiranje u sklopu Europskih Snaga Solidarnosti. Osjećam se dobro kad pomažem drugima. Oduvijek sam u životu imao tu ulogu, bit nije samo u pomaganju nego i u tome da zajedno rastemo. U "Helpu" idemo u srednje škole održavati interaktivne seminare koji itekako pomažu jer moja generacija zna jako puno o ovisnosti, a važno je i da mlađi naraštaji budu upoznati s ovim temama - naglašava Efe.
Kaže da je u Turskoj najpopularnija trava, a sintetičke droge su posebno opasne.
- Neki koriste čak i ljepilo za cipele koje sadrži određene kemikalije. Ako ih se predugo "snifa" osoba postaje omamljena i ima halucinacije. U Turskoj siromašni ljudi i beskućnici često ovakve stvari prakticiraju, a to je još i gore od "uobičajenih droga". Česti su i ovisnici o kokainu, heroinu i ostalim supstancama - govori.
Dok podučava turski i sam pokušava savladati hrvatski jezik, a procjenjuje da je trenutačno na A2 razini. Naš jezik mu je jako težak, a posebno ga muče padeži. Split ga je oduševio.
- Prije nego što sam se doselio, nekoliko puta sam bio u Splitu. Moj ujak živi u Beču, a bilo je uobičajeno da ga često odlazim posjetiti. S vremenom mi je to postalo dosadno pa sam odlučio posjetiti Split, Zagreb, Zadar, Dubrovnik. Sarajevo, Beograd... Kada sam stigao u Splitu taman se organizirao i "Split Pride" na kojem sam s radošću prisustvovao. Bilo je to fenomenalno iskustvo jer je u Turskoj ovaj događaj potpuno drugačiji, puno je više policije i uvijek se dogode brojni problemi. Ovdje mi je bilo predivno, nisam očekivao da toliko ljudi sudjeluje u Prideu - kaže.
Probao je do sada i brojne specijalitete, a smatra da su poprilično slični turskim jelima. Ipak, jedan naš specijalitet mu je bio potpuno neočekivan.
- Splićani su interaktivniji i otvoreniji, manje su individualni i više razgovaraju sa strancima, čak i ako ih vide prvi put u životu. Najdraže mi je definitivno otići na Sustipan i uživati. Šetnja preko Rive, stabla, tišina i mirna energija je predivna. Probao sam i brojne specijalitete, a pašticada mi je sigurno postala jedno od omiljenih jela.
Sarme koje vi pripremate su jako slične našem jelu, samo što mi koristimo list vinove loze i ne stavljamo meso. Radimo ih da budu dosta manje i kod nas se služe kao predjelo. Nije mi vaša hrana toliko strana jer je mediteranska. Jedino što me šokiralo je crni rižot, nisam očekivao da je to jelo u takvom formatu. Kod nas nije baš uobičajeno jesti ribu s rižom i tjesteninom. U Bosni imaju burek, mi imamo sličnu varijantu i naziv je börek. Imamo barem 20 vrsta ovog jela, a kod nas se uglavnom radi sa sirom, krumpira, špinatom...Onaj s mesom je jako rijedak i nije ni približno popularan kao ovdje - zaključuje Efe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....