Da sad nekoga tko je otišao iz Splita prije trideset godina zavezanih očiju dovedete na onaj jugozapadni plato ispred Prodajnog centra "Koteks", skinete mu povez i pitate ga da pogodi što je to ispred njega, mogao bi nagađati: 1. sklepani vašarski kompleks u kakvoj balkanskoj zabiti, 2. ostaci od neke katastrofe, 3. Černobil, 4. napušteni objekti iz daleke budućnosti ili nešto toliko devastirano da je teško zamisliti i najmaštovitijima.
Takav bi bio dojam povratnika izdaleka, koji je otišao s puno boljim sjećanjem na nekadašnji "Koteksov" trgovački centar. Pitate li ove mlađe generacije koje su sad stasale u tridesete godine života kako im se sve to čini, vjerojatno bi spomenule da tu postoje jedno dva-tri lokala u koje znaju zaći, uz samoposlugu, a dalje od toga ne znaju, ni ne misle.