Podne samo što je prošlo, a u Milni već je pakao. Sunce tuče nemilosrdno, 35 je stupnjeva, a mi s kakvih četiri litre vode i nešto voća u ruksacima s asfaltirane ceste nakon dvadeset minuta skrećemo na užareni makadam.
Ne zovu glagoljaše, svećenike samostana smještenog usred bračke Pustinje Blaca, bez razloga samotnjacima i pustinjacima. Putem do njihovog samostana, koji je danas muzej, rijetko tko prođe, a ruta je teška muka.
Cesta, neravna i puna rupa, vijuga kroz zaraslu šikaru za koju naš vodič Luka Vranjičević objašnjava da je danas cijela "privatni pašnjak", većinom za ovce. Nikakvih stada nismo vidjeli, no s desne strane parkirališta uz pustinju nalazi se velika hrpa vune i mali otvoreni tor.
Planinarskim putem, detaljno označenim markacijama, krećemo po...