Niz burnih reakcija izazvao je naš tekst o tome da kaštelanska komunalna tvrtka "Zeleno i modro" svojim korisnicima uz minimalnu javnu uslugu prikupljanja i odvoza smeća od 8,53 eura, obračuna i ugovornu kaznu ako utvrdi da niti jednom tijekom mjeseca nisu bacili smeće.
Čak je 878 kaštelanskih kućanstava, od njih ukupno preko 15.530, koji su tako kažnjeni u zadnjih pet mjeseci. Na pozadini računa tim "nevaljalcima" piše da su kažnjeni jer niti jednom tijekom mjeseca nisu izvršili predaju otpada, a da je "Zeleno i modro" "na temelju očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, plina, pitke vode ili na drugi način utvrdilo da se nekretnina koristi". Ta komunalna tvrtka, koja je inače osnovana 2012. godine i koja u Kaštelima zamijenila poslove koje je obavljala splitska "Čistoća", poziva se na članak Odluke o pružanju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Kaštela.
Ono što je posebno šokiralo naše čitatelje jest da kaštelanska tvrtka, a kako to piše na poleđini njihovog računa, utvrđuje je li u određenoj nekretnini tijekom mjeseca bilo potrošnje vode i struje, te na temelju toga dolazi do podatka, odnosno zaključka, je li se ta nekretnina koristi.
Kada smo pitali "Zeleno i modro" kako konkretno za korisnika za kojeg nemaju evidentirano da je tijekom mjeseca barem jednom bacio smeće, utvrđuju da je u tom mjesecu imao potrošnju vode i struje, odnosno na koji način dolaze do podataka o potrošnji komunalija, direktor Alen Lučić odgovorio je da im dokaz o nekorištenju objekta na određeno razdoblje dostave korisnici na e-mail, poštom ili osobno.
Kako bismo provjerili je li zakonito postupanje komunalne tvrtke koja izdaje kazne zbog nebacanja smeća i provjerava je li koristite nekretninu, pokucali smo na vrata ureda poznate splitske odvjetnice Doris Košte.
- Jasno je da je direktor izbjegao odgovor na pitanje kako konkretno utvrđuju da netko nema potrošnju vode i struje. Odgovor da njima korisnici sami dostavljaju dokaz o potrošnji komunalija nije mi niti malo uvjerljivo, a objasnit ću vam zašto tako mislim. Bojim se da komunalna tvrtka preko famoznog osobnog identifikacijskog broja (OIB-a) ulazi u podatke potrošnje od HEP-a i od "Vodovoda i kanalizacije".
To su podaci s kojima mi odvjetnici u mnogim postupcima dokazujemo neke činjenice. Znači, ti podaci su veoma bitni. Zbog toga, kada na sudu govorimo o tim podacima kako bi npr, dokazali da netko ne stanuje u nekoj nekretnini, onda nam HEP i komunalne tvrtke kažu da će nam te podatke dostavit na zahtjev suda – ističe odvjetnica Doris Košta i nastavlja:
- Kako kaštelanska komunalna tvrtka zna da neko kućanstvo troši ili ne troši struju i vodu? Odakle joj pravo da traži ili ulazi u podatke o potrošnji vode i struje građana? I onda ispisuje ugovornu kaznu i kaže da je to zato što ste trošili struju i vodu, a niste bacali smeće. To po meni nije zakonito jer to su činjenice koje oni moraju dokazati.
Nastavlja da nadalje treba postaviti pitanje na koji način oni mogu provjeriti je li netko trošio struju i vodu, ako nisu dobili podatke od HEP-a i od "Vodovoda i kanalizacije".
- To je tragedija. Tu, po mome mišljenju, krše temeljna ljudska prava, a to je povredivost doma. To je nešto što je vaše osobno. Sad će komunalna tvrtka kontrolirati je li građanin troši struju, vodu, je li bacio smeće i tako dalje. I što ako želi za vrijeme odsustva ostaviti upaljeno svjetlo kako ne bi privukao lopove i tako ima potrošnju struje...
Pokazali smo joj račun na kojem je obračunata ugovorna kazna zbog nebacanja otpada.
- Ovdje piše da oni očitavaju mjerne uređaje za potrošnju električne energije, plina ili na drugi način utvrde da se nekretnina ne koristi. Znači, oni vas kontroliraju. Pa toga nema ni u KGB-u, u Rusiji – naglašava odvjetnica, te se čudi kako to da građani Kaštela na to nisu prije reagirali.
- To što radi ta komunalna tvrtka je lov na vještice. Ovo je opasno da oni utvrđuju koristi li netko nekretninu. Mislim, s ovim bi se trebalo pozabaviti građani Kaštela i pokrenuti pitanje ocjene ustavnosti.
Znači, vi biste morali kad idete na godišnji poslati e-mali i da mi kažemo kako nećemo koristiti nekretninu i o tome dostaviti dokaze. U svakom slučaju, ovdje se radi i trgovini s osobnim podacima. On zna jeste li vi kući ili niste, a to je nedopustivo.
To je nezakonito, protuustavno, niste im dužni dostaviti te podatke, a njihovo postupanje se ne može opravdati javnim interesom. Koje pravo je veće - vaše osobno pravo ili pravo škovaca. Znači, zasigurno je veće vaše pravo slobode kretanja i slobode življenja. Jer ako prijavljujem gdje sam išla, kad sam išla, jesam li puno struje potrošila, što bi to značilo? Da mi sutra, recimo, neko može napraviti procjenu mog imovnog stanja.
Odvjetnica Košta još upozorava:
- Kod tih gradskih odluka postoji vrijeme kada se na njih mogu stavljati određene primjedbe. Gradski vijećnici koje su izabrali građani očito nisu priječili donošenje takve odluke. Jedan problem koji je stalno prisutan je da vjerujemo u pravosuđe i u javnu vlast. Smatramo da je javna vlast i pravosuđe napravljeno za nas, za poštenog, normalnog čovjeka.
Da ne treba biti doktor i da čovjek može biti nepismen, ali da se podrazumijeva da mu upravo taj sustav štiti sve njegove temeljne slobode. I onda im se ovako nešto dogodi. Jer tko bi od građana razmišljao da će tvrtka njegovog grada donijeti jednu takvu odluku koja je po meni van svake normale. Građane treba probuditi. Ako takvu odluku ima komunalna tvrtka u vlasništvu Grada Kaštela, onda je vrlo lako imaju i druga komunalna poduzeća jer to u Hrvatskoj ide po principu "copy-paste".
