Veliki umovi i "veliki" ljudi uvijek su nekako samozatajni, ali njihovi uspjesi ne mogu se nikada sakriti pa je tako i u slučaju 24-godišnjeg samozatajnog Makaranina Josipa Srzića, mladog domaćeg genija. Josipa je kao jednog od najboljih studenata računarske znanosti, Fakultetsko vijeće Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu na čelu s dekanom Vedranom Bilasom, četvrti put nagradilo brončanom plaketom ‘‘Josip Lončar‘‘ što je inačica dekanove nagrade.
Na svečanosti je Josip za cjelokupni izvrstan uspjeh na diplomskom studiju kao i za diplomiranje u propisanom roku, također, izvrsnim uspjehom, dobio povelju, plaketu i novčanu donaciju.
Zbog Josipovog uspjeha sretna je i ponosna sigurno cijela Makarska, ali najviše njegova obitelj i brojni prijatelji, a posebno roditelji Stipe i Danijela Srzić, te sestra Tereza i djevojka Klara - dvije buduće makarsko - zagrebačke psihologinje.
Josip je, inače, na FER-u diplomirao prije četiri mjeseca, a za vrijeme studiranja sve je ispite (osim jednog iz kojeg je dobio četvorku) položio čistom peticom i kako kazuje, plaketa mu je svojevrsna potvrda za sav trud i rad koji je uložio tijekom proteklih godina. Na zagrebačkom FER-u je najprije završio preddiplomski studij računarstva u trajanju od tri godine, a onda je na diplomskom upisao profil Računarska znanost na kojem se prvenstveno bavio područjem strojnog učenja.
Strojno učenje
Kako pojašnjava, strojno učenje je skup metoda kojim stvaraju programe koji znaju sami sebe poboljšavati i učiti na temelju podataka.
- Strojno učenje je jedna od najuspješnijih grana umjetne inteligencije i odgovorno je za mnoge velike napretke u tom području kojima svjedočimo u posljednje vrijeme. U srži je to miks matematike, statistike i programiranja.
Za vrijeme studiranja, samo sam jedan ispit položio vrlo dobrim, a riječ je bila o predmetu "Statistička analiza podataka". Nije on bio ništa posebno teži, već je samo imao projekt kojeg smo kolege i ja kampanjski krenuli rješavati u zadnji čas - kazuje nam nasmijani Josip koji je kao student odrađivao razne prakse u struci.
Odmah nakon završetka fakulteta, Josip se zaposlio u hrvatskoj podružnici austrijske firme koja radi u automobilskoj industriji.
- Radim kao podatkovni inženjer. To tipično podrazumijeva da nam klijenti (proizvođači automobila) šalju velike količine podataka koje obrađujemo i na temelju njih izrađujemo prediktivne modele i gradimo potrebnu programsku infrastrukturu.
Ali ako gledamo zapravo moj prvi posao, to je bila pozicija londinera, odnosno nosača kofera u hotelu - kazuje Josip, koji je jako zadovoljan svojim poslom jer radi ono što voli, radno vrijeme mu je fleksibilno, a ekipa odlična.
- Na poslu je neopisivo manje stresno nego na faksu. Kada smjena završi miran si, a na faksu je uvijek bilo sto obveza u glavi - rekao je Josip koji je interes za računarstvo i tehnologiju "pokupio" od tate Stipe, inače djelatnika JU Park prirode Biokovo Makarska.
Uz tatu, mama Danijela je rano primijetila da mu računarstvo ide savršeno pa je svog sina dodatno poticala, a oboje su ga uvijek bezrezervno podržavali u svemu što ga je zanimalo. Kako kazuje, njegov je put obilježen već u vrtiću kada je bio zaokupljen brojevima, dok mu crtanje, bojenje i ostale likovne aktivnosti nisu baš "legle".
Onda su ga brojevi pratili i u osnovnoj školi u kojoj je imao super podršku - učiteljicu koja je s njima stvarno "driblala" matematiku i dobro ih pripremila za dalje.
- Nakon toga, od 5. razreda s profesoricom smo krenuli na dodatnu nastavu i natjecanja. Tada se u meni rodio natjecateljski duh, a dobri rezultati su samo poticali sve veći interes za matematikom. Paralelno uz osnovnu školu, završio sam i šest razreda osnovne Glazbene škole i to smjer gitara. Danas se moje sviranje prvenstveno svelo na sviranje gitare doma za gušt i po nagovoru u društvu.
Opću gimnaziju sam također završio u rodnom gradu, mada bih upisao i matematičku da smo je imali. Ali ne mogu se puno žaliti jer me zapala dosta dobra ekipa profesora u općoj i nikada se nisam osjetio kao da sam u nekom zaostatku kasnije na faksu.
U srednjoj školi sam nastavio s natjecanjima, a veliki vjetar u leđa bilo mi je prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike. S tih natjecanja čuvam puno lijepih uspomena i prijateljstava koja traju i sve do danas. Volio sam i hrvatski jezik i ostale predmete, ali su me interesi uvijek vukli prema prirodoslovnim i tehničkim područjima.
Osim toga, bio sam tipični srednjoškolac pa mi je često najveća briga bila gdje izaći s društvom u petak i kako provesti vikend - govori nam Josip koji je za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, planirao upisati Prirodoslovno - matematički fakultet, ali je između 3. i 4. srednje promijenio izbor na FER.
Tada se i počeo sve više zanimati za programiranje, a i čuo je dosta dobre stvari o samom fakultetu i tako je sve i počelo.
Iako je veliki uspjeh ostvario u Zagrebu, Josip kaže da uvijek željno iščekuje dolazak doma pa smo ga i pitali što mu je u Makarskoj najdraže, a što baš ne voli.
- U Makarskoj mi se sviđa - zrak! Iskreno, do preseljenja u Zagreb nisam nikada razmišljao o tome, ali sada svaki put kad dođem doma, duboko udahnem i razlika je stvarno nebo-zemlja u odnosu na Zagreb. To je vjerojatno jedna od onih stvari koje cijeniš tek kad odeš.
Nedostaje nam sadržaja
U punoj ozbiljnosti, sviđa mi se naš mentalitet i ljudi, a volio bih da imamo više sadržaja i aktivnosti, kako za mlađe tako i za starije. Ipak, za sada me posao i planovi vežu uz Zagreb, ali sigurno je da ću se prije ili kasnije vratiti u Makarsku. S druge strane, u Zagrebu se uvijek nešto događa i nikada nije dosadno.
Dolaziš u doticaj s ljudima iz cijele Hrvatske. Osim toga, kad si u tako velikom gradu, nekako ti je još draže kad sretneš nekog koga znaš iz svoje male sredine. Zato sam se prije četiri godine pridružio grupi prijatelja u osnivanju ‘‘Udruge studenata Makarske rivijere u Zagrebu‘‘, s ciljem da olakšamo brucošima s Rivijere prilagodbu na novu sredinu i prve studentske dane.
Udruga i dalje redovito organizira putovanja i razne kulturno-zabavne manifestacije, kako u Zagrebu tako i u Makarskoj - kazuje Josip.
Većinu radnog vremena Josip provodi za ekranom i kako kaže, često je sa svojim mislima pa u slobodno vrijeme voli izaći u grad s prijateljima na piće, kviz ili bilo kakvo druženje. Od sportova rekreativno igra futsal, padel i ide u teretanu, a obožava i šah.
- Ako imam neki duži slobodni period, tražim jeftine avionske karte i putujem s djevojkom. Do sada smo posjetili dosta europskih država, a želja nam je u skorije vrijeme posjetiti Aziju. Šah me zaintrigirao kada sam imao 15 godina i slučajno sam na TV-u pogledao emisiju "Šahovski komentar". Prva motivacija je bila naučiti igrati dovoljno dobro kako bih pobijedio tatu.
Razviti svoju tvrtku od nule
Nakon toga, idući level je bio dide Josip po kojem sam i dobio ime. Tada nisam ni slutio koliko će me dugo držati taj hobi, ali evo još i danas ga aktivno igram - govori nam Josip kojeg smo upitali za veće poslovne planove.
Kako kaže, kratkoročno se i dalje vidi tu gdje je sada.
- Gledajući dugoročno, nemam nikakve konkretne planove. Privlači me ideja rada u vlastitom start-upu i razvijanja tvrtke od nule, a možda se okušam i u znanosti - zaključio je na kraju uspješni mladi Makaranin kojem od srca želimo ostvarenje svih poslovnih i privatnih planova jer su nam mladi poput njega doista najveća snaga kojom se ponosimo u našem malom mistu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....