StoryEditorOCM
ObalaSINJANKA I SIN

Mladi policajac uzeo godišnji da danas u Solinu pomogne majci: ‘Marini uštipci su nas odgojili, di će mi bit teško!‘

Piše Tanja Šimundić Bendić
8. rujna 2024. - 14:53

Našli smo ga na solinskom nedjeljnom blagdanskom slatkom sokaku, pokraj tava punih vrućeg ulja, kraj brda toplih uštipaka i fritula, na promenadi koja je na blagdan Male Gospe bila puna kao šipak. Bio je tu na štandu s materom i dan ranije, i u subotu cijelo poslijepodne i večer joj je pomagao. Maru Uštipak, njegovu majku predstavljati ne treba, dovoljno je reći samo ime, i svi znaju tko je ona. A evo ako ima još netko tko je do sada upoznao nije, samo ćemo ponoviti, fetiva Sinjanka, Marija Vučković iz sinjskog zaseoka Vučkovići, koja je prva za prodaju počela peći sinjske uštipke. I cijeli taj slatki posao dovela do razine originalnog biznisa.

A uz materu ide i njen veliki support, dva sina Marino i Dino, koje je kao samohrana majka odgojila uz pomoć svojih roditelja. Marino je taj sa štanda, uskoro puni 22. godinu. I dok njegovi vršnjaci za vikend vani arče i banče, on s mamom peče slatko. Pazite ovo, Marino je inače mladi policajac, radno mu je mjesto na graničnom prijelazu na Kamenskom. Kada je u službi, nosi policijsku uniformu. A kada je s materom u biznisu, onda na sebe navuče pregaču, i u ruke uhvati duboku tavu punu ulja. Pitamo ga, jeli mu to naporno, teško, znajući da bi mnogi mladi da ih se na štand dovede, radije pobjegli u život. Ovo je njegov odgovor:

- Ma di teško, ma di će mi bit teško. Pa mene i brata su uštipci odgojili. Ništa meni teško nije, ovo je naš obiteljski biznis. Pomažući mami, radim zapravo za sebe, sve će ovo jednog nama i ostati. Sve to ostaje u obitelji – veli nam poduzetni Marino.

Samozatajni momak

Nije od velikih riječi, samozatajan je, ali ne krije kako svoj posao policajca obožava. S ponosom nam veli da je u Graničnoj kontroli. A kada treba, a kada i ne treba, tu je za štandom, među loncima, sa smjesom za uštipke, fritule, s kupcima. Sve je njega i brata mu Mara Uštipak naučila.

- Za solinsku Malu Gospu, uzeo sam dva dana godišnjeg. I u Benkovcu sam na štandu, uvijek kada triba u našem poslu dati ruke. Nije mi teško ništa. Duboko poštujem svoj policijski posao, ali i ovaj naš drugi. Od uštipka je moja majka napravila brend, digla nas, sagradila kuću za odmor s kočakom sa salom za fešte, di je brat Dino jučer bio dežuran u primanju i posluživanju gostiju. I još jednu kuću smo kupili i imamo je namjeru renovirati. Sve je to uštipak i veliki rad napravio. Za cilj u životu treba zasukati rukave, nema ništa na gotovo – veli nam Marino.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. studeni 2024 21:24