‘Čekamo taj most kao proviđenje. Pa djeca nam do škole putuju dva sata! Jedino nas strah da i nas ne poždere turizam‘, kažu nam na Pelješcu... Radnici su nam ‘šapnuli‘ i kako stoje s radovima

Roka boli noga i nije mu ni do čega. Samo gleda gdje će prileći. Muči ga distorzija kukova.

Ruku na srce, zimi se još i udeblja, što ne pomaže pokretljivosti. Ne da mu se više ni repom mahnuti svaki dan.

Pet mu je godina. Izgleda kao da navija za Partizan, barem takvu dlaku nosi. Crnu i bijelu. Šuti i gleda. Sluša što nam priča Antonija Tomelić Oberan pred konobom u Dračama, na sjevernim pelješkim obalama:

- Ljeti ludilo, a zimi ti čagalj kuca na vrata. Raskotili se, prije ćeš ugledat čaglja nego čeljade. Veprovi izjedoše grožđe, jazavci verduru odnesoše upropast...

Antonija živi u selu Osobjava, gotovo opustjelom. Takvih ne fali na poluotoku. Evo kako to izgleda:

- Mlađi mi sin Antun (14) ide u osnovnu školu u Janjinu. Hajde, to nije daleko. A Jure (18) je maturan...