Prije desetak godina makarski Forum žena SDP-a na čelu s predsjednicom Jagodom Martić koja je ujedno i na čelu Odbora za dodjelu priznanja i nazive ulica i trgova, predložio je da se u Makarskoj neimenovanim ulicama daju imena žena zaslužnih za povijest Makarske rivijere. Tada su stručnu pomoć pružili Josip Karamatić, sadašnji ravnatelj Gradskog muzeja Makarska i Marino Srzić, knjižničar Gradske knjižnice i najbolji čuvar i poznavatelj lokalne baštine.
Kako je kazala Martić, Makarska ima samo jednu ulicu nazvanu po ženama i to Put mlikarica, a ideja Foruma je napokon urodila plodom pa će grad dobiti nove ulice nazvane po Bianci Invernizzi, Mariji Alačević, Antici Nikolić, Fani Antunović i Andrijani Vranjican.
- Još u ožujku smo podnijeli inicijativu jer smo odabrali imena pet zaslužnih žena, od slikarice, humanitarke, političarke i poduzetnice do znanstvenice. Veliku pomoć nam je pružila Maja Šalinović iz Odjela za razvoj Grada, a koja je pronašla neimenovane ulice u Makarskoj. Onda smo prijedlog uputili mjesnim odborima na čijim se područjima nalaze ulice, a morali smo dobiti pozitivno mišljenje Povjerenstva Vlade RH za standardizaciju geografskih imena.
I sada smo prošli sve te procedure i prijedlog odluke je trenutačno na javnom savjetovanju nakon čega će se dati na usvajanje Gradskom vijeću, a Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Split, obavit će u svojoj evidenciji upis imenovanja ulica.
Doista je došlo vrijeme da se ulicama daju imena žena zaslužnih za makarsku povijest jer žene generalno uvijek ostaju u sjeni muškaraca. Osim toga, svi ćemo imati bolje znanje o našoj lokalnoj povijesti - pojasnila je Martić, dodavši da će nakon imenovanja ulica uslijediti izrada knjižica o zaslužnim makarskim ženama.
Tako će se Ulica Biance Invernizzi nalaziti na Zelenki, od Starog Velikobrdskog puta do okretišta kraj vrtića Maslina, Ulica Marije Alačević bit će na Gorinki u blizini Ulice Marka Marulića, Ulica Antice Nikolić iznad Gradskog groblja, Fani Antunović od magistrale na predjelu Kuk do granice sa Velikim Brdom, dok će se Ulica Andrijane Vranjican nalaziti u blizini Starog Velikobrdskog puta.
Prva makarska slikarica
Prema pojašnjenju Odbora za dodjelu priznanja i nazive ulica i trgova, Bianca Invernizzi prva je slikarica koja je, barem nakratko, živjela i stvarala u Makarskoj i to tijekom drugog desetljeća 20. stoljeća. Rođena je 1895. u Dubrovniku u obitelji činovnika Antonija Invernizzija i majke Nikolete rođ. Pavlović Čiča. Zbog očeve službe obitelj često seli i povremeno žive u Makarskoj.
Posebno je zanimljivo kako je u Javnoj dvorani risanja i modeliranja, koju je na splitskoj Obrtnoj školi polazila 1913./14. godine, bila zajedno s Josipom Botterijem s kojim dijeli zasluge za kulturni razvoj grada. Profesor crtanja tada im je bio Emanuel Vidović. No, ne samo on, jer je Invernezzi, Makarku po majci, već od ranije zasigurno poznavao još jedan njezin profesor - Pavao Bašković koji je prvi makarski akademski umjetnik.
Bašković je sa Invernizzi naslikao ciklus portreta znamenitih Makarana, a koji nastali su za potrebe Gradske biblioteke otvorene 30. listopada 1916. Slikarica Invernezzi izradila je portrete Andrije Kačića Miošića, opata Klementa Grubišića, Stjepana Ivičevića, Josipa Alačevića i don Kažimira Ljubića.
Potrebno je spomenuti i kako je uz Invernezzi i Baškovića, vezana i prva dokumentirana izložba održana u Makarskoj. Naime, svi portreti predstavljeni su u javnosti izložbom postavljenom upravo u prostoru Gradske biblioteke. Izložba je otvorena za javnost 17. rujna 1916., a sav prihod bio je namijenjen za tadašnje Dobrotvorno društvo.
U srpnju 1916. dvjema umjetničkim slikama sudjelovala je u prikupljanju pomoći za udovice i ratnu siročad Makarske. Poslije udaje 1921. godine, prva makarska slikarica odlazi živjeti u Italiju, mada nije poznato je li se nastavila baviti slikarstvom, ali recentni otkup njenih pet slika u 2018. godini značajno je obogatio fundus makarske Gradske galerije.
S Radmanom osnovala MedIls
Druga ulica nosit će ime Marije Alačević, Makarke koja je preminula 2015., a koja je bila mikrobiološka inženjerka, stručnjakinja za mikrobiološku genetiku u prehrambenoj i kemijskoj industriji. Alačević je gimnaziju završila u Splitu, a diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, smjer biologija. Na Tehnološkom fakultetu je 1965. doktorirala, a potom postala redovna profesorica.
Predavala je kolegije iz genetike mikroorganizama za što se usavršavala u Rimu, a bila je predstojnica Zavoda za biokemijsko inženjerstvo te voditeljica Laboratorija za biologiju i genetiku mikroorganizama. Uže područje njezinog djelovanja bila je genetika industrijskih organizama i to onih koji proizvode antibiotike pa je bila dugogodišnja suradnica Plive.
Kao genetičarka je bila svjesna mogućih posljedica mutagenih kemikalija iz okoliša na ljudsko zdravlje i na njezinu inicijativu u naše su laboratorije uvedeni svjetski priznati testovi za ispitivanje mutagenog i kancerogenog učinka pesticida, aditiva u hrani i zagađivača vode i zraka. Upoznavanju javnosti s tim novim područjem znanosti, genetičkom toksikologijom, doprinijelo je i održavanje međunarodnog skupa Evropskog društva za mutagenezu okolišem koji je profesorica Alačević organizirala 1979. godine u Tučepima.
Autorica je brojnih radova koje je objavljivala u uglednim znanstvenim časopisima, suosnivačica Hrvatskog genetičkog društva i dobitnica ‘‘Nagrade Ruđer Bošković‘‘, a s Miroslavom Radmanom je 2003. osnovala Mediteranski institut za istraživanje života u Splitu.
Važno je istaknuti da je Alačević tijekom svoje bogate znanstvene karijere uvijek oko sebe okupljala mlade ljude, naročito žene kojima je nesebično pomagala na njihovom obrazovnom i znanstvenom putu. To je najbolja potvrda njezine veličine, ne samo kao znanstvenice već i kao osobe s velikim srcem koja je nesebično davala svoje znanje i pomoć onima kojima je to bilo potrebno.
Alačević je jako voljela svoju rodnu Makarsku i uvijek joj se rado vraćala. Imenovanje ulice njenim imenom je najbolji način da joj Grad Makarska oda dužno priznanje i zahvalu.
Spasila djevojčici život
Temeljem podataka o epidemiji kuge iz djela Vjekoslava Cezara Pavišića ‘‘Uspomena povistna o kugi Makarskoj 1815.‘‘, izdvajaju se primjeri herojstva dviju makarskih građanki u katastrofičnoj atmosferi pošasti. Riječ je o ‘‘ženi iz obitelji Nikolić‘ i Kati Dimovici‘‘.
Trag nepoznate Nikolićke otkriven je u splitskim matičnim knjigama, što je potvrdilo Pavišićev navode o njenom kasnijem preseljenju u Split, pa je tako slučaj detektiran. Riječ je o Antici Nikolić rođ. Koludrović, koja je jedno vrijeme živjela u Makarskoj i po kojoj će treća ulica dobiti ime.
Za osobu koja djevojčicu Katu Dorvak spašava od sigurne pogibelji, autor navodi da je neka Nikolićka. Ona dijete koje danima luta po Osejavi u potrazi za majkom, uzima k sebi uz veliki rizik od zaraze. Štoviše, otima je iz ruku krvnika plaćenog od grupe građana za ubojstvo nesretne djevojčice. Pavišić pruža i važnu informaciju kako je posvaja, a po završetku kuge odvodi u Split.
Za plemeniti čin dodijeljena joj je i službena redovita mjesečna renta.
Konačno utvrđivanje pravog identiteta makarskih heroina iz doba epidemije kuge bio je neispunjeni dug spram dviju hrabrih žena. Tako su se uspjele razriješiti nedoumice oko njihovog stvarnog podrijetla. Konačno se može reći da je ‘‘neka Nikolićinka‘‘ bila Antica Nikolić, a ‘‘Kate Dimovica‘‘ Kate Đorđević, žena koja je skrbila o majci oboljeloj od kuge.
Kako stoji u pojašnjenju Odbora, dobro rješenje za obilježavanje uspomene ovih dviju žena bilo bi u slučaju Antice Nikolić imenovanje ulice po osobnom imenu, dok bi sjećanje na Katu Dimovicu Đorđević moglo biti postavljanje spomen-ploče na mjestu gdje se nekoć nalazila njezina kuća.
Obilježila povijest makarskog turizma
Četvrta zaslužna žena je Franka Antunović-Finko, zvana Fanny, djevojačkog prezimena Radić-Pilat, rođena je u Pučišćima na Braču 1859., a preminula 1948. u Makarskoj. Udajom za Antu Antunovća-Finka postaje stanovnicom Makarske.
U svratištu kojoj joj vodi suprug, odsjeo je anonimno i jedan od pripadnika austrijske carske kuće, a nakon smrti supruga poduzetna Fanny širi posao. Njezinom pansionu ime je ‘‘Jugoslavija‘‘ i pojavljuje se u svim propagandnim materijalima.
Ova rječita i sposobna Bračanka osuvremenjuje poslovanje i uvodi u turističku djelatnost za ondašnje vrijeme najsuvremenije principe ugostiteljsko-turističkog poslovanja. Primjenjuje za grad, do tada, nepoznatu praksu reklamiranja uz plaćene "sandwich-men", tiska reklamne retke na više stranih jezika, radi preinaku jelovnika po ukusu vremena i angažira siromašne učenike za turističke vodiče.
Bila je poznata kao stroga, ali pravična poslodavka. Na njezinoj su plaći i mljekarice iz okolnih sela, razvija mrežu dostavljanja proizvoda od domaćih ribara, težaka i mesara. Ostatak neprodane hrane redovito donira Javnoj dobrotvornosti za potrebe štićenika makarske Bazane.
Vodi i bespoštednu bitku s gradskim vlastima oko radnog vremena makarskih lokala, proširenja štekata, smanjena poreza, boljeg statusa ugostiteljskih radnika, kuhara i konobara. Odlikuje je i visoka svijest o što aktivnijem angažiranju žena u gospodarstvu. Majka je i brojne djece, između ostaloga i Joze Antunovića, sudionika Prvog svjetskog rata, dobitnika najvišeg francusko vojnog odlikovanja ‘‘Croix de guerre‘‘ s dvije palme.
On gubi nesretno život u Novom Sadu 1919. godine, a lik mu je ovjekovječen u ulozi Mirka iz Tijardovićeve operete ‘‘Mala Floramye‘‘. U vrijeme studiranja u Pragu, sudjeluje i u osnivanju kluba Hajduk u pivnici ‘‘Pri Fleku‘‘. Franka Fanny Antunović najupečatljivije je primjer žene koja u patrijarhalnom ozračju realizira svoje organizacijske i poslovne sposobnosti. Vizionarske ideje u turističkom poslovanju, svakako je postavljaju na ključno mjesto u povijesti makarskog turizma.
Na Vranjican utjecaj imao ujak
I peta zaslužna žena je Vrgorčanka Andrijana Vranjican, djevojački Polić, rođena 1838., a preminula 1911. na Hvaru. Majčin brat, ujak Stjepan Ivičević narodnjak, načelnik grada i preporoditelj, imao je snažan utjecaj na njezino formiranje.
Zadojena duhom narodnjaštva udaje se za hvarskog liječnika dr. Ivana Vranjicana sa službom u Makarskoj. Premda formalno predsjednik mjesnog kluba Stranke prava, Vranjican odlučujuće poteze u djelovanju stranke povjerava svojoj supruzi. Kao vrlo odlučna i oštroumna žena, dobiva zbog toga i nadimak Spartanka.
Vedri i oblači na političkom nebu Makarske, utječe na izbore načelnika, pregovara o podijeli vlasti, potiče izborne bitke, instalira Ševeljevića na mjesto poteštata. Zadaje velike glavobolje "tolomašima", i čini se kako je najvažnija karika za uspjeh narodnjaka na makarskoj političkoj sceni.
Andrijana je majka dr. Vjerka Vranjicana, koji u nerazjašnjenim okolnostima gubi život u Sarajevu 1915., vjerojatno zbog političke orijentacije usmjerene protiv Austro-Ugarske. Njezini potezi nisu bili zakulisni, već javni pa bi pravo osvjetljavanje lika ove žene, bila odlična potka za sociološko istraživanje o javnim ulogama žena u domaćoj povijesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....