Kao što smo već zaključili, bakalar svatko voli pripremati na svoj način, vjerujući da je baš taj pravi i najbolji. Gušti su gušti i o ukusima se ne raspravlja. Međutim može biti pomalo zabavno ćirnuti drugome u pjat ili u ovom slućaju teću pa ćemo to ipak napraviti.
Nećemo ćiriti preko granice, ništa od egzotike, držat ćemo se samo običaja kuhanja bakalara koji vrijede kod našeg svita, niti ćemo spominjati manje raširena jela poput bakalara s grahom, slanutkom, lećom i sličnim namirnicama. Bit će riječ o ona dva kod nas najvuriježenija načina pripreme, na crveno i na bijelo, odnosno na brujet i bjanko.
Jeste li čuli za običaj da se bakalaru - onome na crveno - negdje na pola kuhanja dodaje malo meda? Dodatak meda trebao bi učiniti ne samo da se izbalansira ki...