Zdravko Pilić: ‘Pored svih HDZ-ovih ministara, državnih tajnika, zastupnika i vlasti u državi - Zeko gradi aerodrom na Pokrovniku‘

Čudan smo mi svit. Kada netko u Saboru provede godine, i to ne samo četiri u jednom mandatu, nego čak i osam u dva mandata, a da u njima ni slova ne bekne i zuba ne obijeli, onda mi graknemo: “Vidi ga, ćutolog, ništa ne radi.” “Sidi ko panj!” “Samo poslušno diže ruku ko automat, sluša stranačku stegu, ne smi pisnit da se ne bi kome u vrhu zamirija i svaki misec inaksira uredno svojih 15-20 tisuća kuna.”

A ako je čovik aktivan, ako ne spava na sjednicama, nego iskače iz paštete, kao što je to slučaj s Hrvojem Zekanovićem, koji se nagovorio i za sebe i za sve one što su iz Šibenika bili u ovih 30 godina a da im glasa nismo čuli, onda opet ne valja: “Ridikul! Svakom loncu poklopac!” “Sramoti nas!” “Šta ne mučiš!” “Klaun.” “Dvorska luda!” Časte ga njegovi politički protivnici i neistomišljenici na društvenim mrežama sve biranim pridjevima i epitetima. Ne bi ih pas s maslom pojeo. On je, izgleda, svačija greška. Tako ga je, dok mu je bio politički protivnik, zvao do prije koju godinu Andrej Plenković: “Vi ste moja greška”, aludirajući time da je na listi HDZ-a ušao prvi put u Sabor.

A danas, kad je prešao u Plenkovićev tabor, preuzevši već gotovo lipsali HDS, nakon što su ga brzopleto izbacili iz Hrvatskih suverenista, prije godinu dana, tako ga naziva i Stipo Mlinarić – greškom. “Ispričavam se što je ovakav gospodin ušao na listi Domovinskog pokreta u Sabor, ja se ispričavam, naša greška, ja sam bio protiv.”

No nije Zekanović bio greška ni jednih ni drugih, nego je trebao i jednima i drugima. Nitko ga od njih nije stavljao na listu zbog lijepih očiju ili finih manira, nego zato što je mislio da će mu to donijeti glasove kod birača i politički benefit.

Isto kao što se i Zeko, kada su ga već odbacili kao krpu nakon što se javno založio za cijepljenje, odlučio priključiti vladajućoj većini. I od njih kao politički benefit, ne samo sebi nego i svojim biračima, donijeti pola milijuna eura za izradu projektne dokumentacije za Zračnu luku “Srce Dalmacije” na Pokrovniku. Bio je to njegov amandman na proračun, a u tome su ga podržali i Josip Begonja i Branka Juričev Martinčev iz HDZ-a, i Franko Vidović iz ex SDP-a, odnosno danas iz Socijaldemokrata.

Lukavi ih je Zekanović, zapravo, uhvatio u trapulu, politički ih je totalno nadigrao i pretvorio u “ukras” oko svojeg političkog obećanja iz 2017. godine, kad se kandidirao za gradonačelnika Šibenika. Ako ga odbiju, onda će ispasti da su protiv Šibenika, pa ga onda idu podržati jer ionako od toga neće bit ništa.

A ako ga budu hvalili, onda će ih netko pitat – a dobro, ako taj aerodrom Šibeniku treba, zašto ga vi niste predložili ili gurali, a ne čekali Zekanovića? Ispada da on sam, jedan, više vridi nego vas tri? Da ima više energije, ambicije, inicijative, pa čak i petlje nego svi ostali.

A kudit ga ne smiju jer će ljudi pitat – a šta ste onda potpisivali? Iz sentimentalnih razloga, zbog ‘pokojnog ćaće‘, koji je davnih dana, dok je vodio Narodnu tehniku, bio pokretač te ideje, kako se opravdavao Franko Vidović? Muka živa!

I tako je na koncu došlo do toga da, pored svih HDZ-ovih ministara, državnih tajnika, zastupnika i vlasti u državi – Zeko gradi aerodrom. Možda bi bilo dobro da se uhvati i ceste Šibenik – Drniš – Knin kad već nema tko drugi, a ni župan ne pokazuje neku ambiciju...