Jedni su bili “crni”, a drugi “crveni”, jedni “fašisti i crnokošuljaši” a drugi “komunjare”. Jedni “Jugoslaveni”, a drugi, ne Hrvati, nego Hrvatine, odnosno ustaše. Svašta su oni govorili jedni o drugima, Račan je HDZ prvi prozvao da je stranka “opasnih namjera”, a HDZ-ovci su uzvraćali da je Račan razoružao Hrvatsku, predajući JNA oružje Teritorijalne obrane, te da nikad nisu htjeli hrvatsku državu jer su izišli iz sabornice u momentu kad se glasovalo o razdruživanju.
Veliki comeback
Svašta su oni rekli, a onda su ipak, više od 30 godina poslije, dali ruku jedni drugima. Jesu li sazreli? I konačno završili – barem – Drugi svjetski rat? Ako ne u Hrvatskoj, onda makar u našim malim Vodicama. Moglo bi se i tako reći, ako se ima u vidu zaključak Gradskog vijeća Vodica prigodom usvajanja proračuna za 2023. godinu, o financiranju izdavanja knjige “Moj put iz Vodica u Vodice”, nastale na temelju zapisa sjećanja Nevina Šprljana iz razdoblja od 1937. do 1947. godine. Nevin Šprljan, i sam partizan i antifašistički borac, sin je puno poznatijega Gušte Šprljana, nosioca partizanske spomenice i istaknutog predratnog, ali i poratnog komunista, člana Glavnog štaba Hrvatske i ZAVNOH-a, po kojem je u socijalizmu dugo godina nosila ime i vodička Osnovna škola. Koja od 90-ih – voljom HDZ-a koji je tada vladao Vodicama, a vlada i danas – nosi ime Osnovna škola Vodice. Gušte Šprljan ostao je tada bez “svoje” škole i otišao u ilegalu. Iz koje se sada vraća, punih 30 godina poslije.
Naime, u Vodicama je situacija nakon lokalnih izbora održanih u svibnju prošle godine, narodski rečeno, “šarena”. Gradonačelnik je, u drugom krugu pripetavanja, postao HDZ-ovac Ante Cukrov Desto, u napetoj borbi sa Sanjom Radin Mačukat, s Nezavisne liste Stipe Petrine, koja je ostala kratka za “par glasova”.
No zato je HDZ izgubio Gradsko vijeće, u kojem je većinu zajednički držala Nezavisna lista Stipe Petrine, vijećnica Liste našeg mista, Mosta i SDP-a. Izabrano je i novo Gradsko vijeće Vodica, kojem je predsjednik postao Marko Mačukat, s NL-a Stipe Petrine, a potpredsjednik mu je postao Marko Udovičić iz SDP-a. Bio je to odjek ili, bolje reći, eho promjene vlasti u županiji, u kojoj su nezavisni Marko Jelić i Stipe Petrina smijenili i promijenili vlast HDZ-a. Bilo je to vrijeme velikih očekivanja, ali kako je poznato da revolucija jede svoju djecu, tako su se i Stipe i Markan u međuvremenu razišli u pristupu i pogledima, pa se u međuvremenu posvađali i postali najgori neprijatelji. Koji su prinuđeni da trpe jedan drugog.
Time je počeo ako već ne njihov pad, onda se može reći: revitalizacija grogiranog HDZ-a. Koji je, baš zato što se već tada posvađana oporba nije mogla dogovoriti o zajedničkom kandidatu, nego je solirala, na ponovljenim izborima ponovno osvojio Rogoznicu. Jer je oporba imala pet kandidata za načelnika, odnosno načelnicu, pa su se za to mjesto natjecali Ivana Lovrić (Most, Domovinski pokret), Marko Vidović (Nezavisni), Anita Živković (HDZ), Duje Živković (SDP), Joško Živković (Nezavisni) i Ljubo Županović Lebo (Nezavisni, NL Naše misto, s potporom NL-a Stipe Petrine). Bilo je to u veljači 2022. godine, a sada je, evo, HDZ vratio i Gradsko vijeće Vodica. Ruku mu je dao – SDP.
’Neizmjerno sretan’
SDP je glasao za proračun Ante Cukrova Desta. Pored šest HDZ-ovih ruku, sedma ruka bila je ona Marka Udovičića, vijećnika SDP-a. HDZ je formalno prihvatio pet njegovih amandmana, a pored njih i financiranje knjige sjećanja Nevina Šprljana. U kojoj su, kako je napisao Edvard Šprljan, koji je na priređivanju ove knjige svoga strica radio nekoliko godina sa svojim bratom Emilom, “sabrani ne samo zapisi o predratnom i ratnom životu i stradanjima Vodičana, o sudbini brojnih obitelji, nego i imena svih sudionika i pomagača narodnooslobodilačke borbe te zatvorenika u brojnim logorima i u zbjegu u El Shatt”. Što je okolnost koju je, da ne bi bilo zabune, euforično pozdravio na svom Fejsbuk profilu i predsjednik Udruženja antifašističkih boraca Vodica Josip Zanze. Napisavši: “Poštovani!!!! Danas sam neizmjerno sretan!!!!! Da sretan sam!” Zanze koji je zapravo alfa i omega vodičkog SDP-a, unatoč tome što je formalno potpredsjednik, a Udovičić predsjednik. Što znači da ovo neće biti jednokratni čin, vezan samo uz proračun. Nego i suradnja trajnijeg karaktera. Na djelu je, dakle, velika koalicija HDZ-a i SDP-a. I dogovor dva stara, zapravo jedina ozbiljna vodička politička igrača, dva patrijarha, Zanze – Desto. Tko zna, možda ovo bude recept i za šire i za dalje?