Tradicionalno hodočašće marijanskome svetištu na Visovcu i svečano euharistijsko slavlje pred crkvom Gospe od milosti predvodio je biskup šibenski mons. Tomislav Rogić s visovačkom gvardijanom fra Božom Duvnjakom i drugim redovnicima i svećenicima okolnih župa
U visovačko svetište vjernici su se stali okupljati još od ranoga jutra, a mnogi su na malome otoku mira i ljubavi probdjeli noć. Velika procesija ophodila je otokom uoči misnoga slavlja sa zastavama brojnih župa i znamenjima hodočasnika.
Članovi kijevskoga KUD- a „Dinara“ u raskošnim nošnjama ponijeli su zavjetnu Gospinu sliku koju su franjevci iz Kraljeve Sutjeske u Bosni donijeli na gotovo opustošeni Visovac prije više od 450 godina, obnovivši svetište sa samostanom, pokrenuvši novicijat za mlade fratre, velika hodočašća i postavši pastirima toga naroda do današnjega doba. Zapaljeno je na stotine zavjetnih svijeća, pjevalo se Gospi Zdravo djevo, kraljice Hrvata, ispovijedalo i plaćalo mise zadušnice.
Poznati narodni guslač Dane Jurić pjevao je Gospi u čast cijeli svoj bogati opus.
-Štovatelji Gospe visovačke od Milosti, Gospe od anđeoske ljubavi u ovoj oazi Božje prirode nama darovane, ovdje dolazimo tražiti susret s Bogom i Blaženom Djevicom Marijom, rekao je okupljenom mnoštvu u svojoj propovjedi biskup Rogić.
Marija je od anđelaje nazvana Milosti puna. Ispunila je Božji plan spasenja, ma koliko taj naum bio težak. U tome je pronašla ostvarene svoje volje i smisao života. Ona, žena Eva, mogla je postati Kraljicom i roditi Krista sina svojega. Vjerujmo i znademo da je ona siguran put do Boga.
I mi u svojemu svakodnevnome životu možemo otkriti kad smo u nečijoj milosti ili nemilosti.
Kad zatražimo nečiju pomoć, dodao je, pa je zbog nečeg ne dobijemo, osjećamo da smo u nemilosti. A ako se u milosti nađemo, osjećamo da nam se vraća samopouzdanje života. Zato trebamo u našemu ovozemaljskome življenju ispitati komu pružamo pomoć, naklonost i milost, a koga smo i sami odbacili, istaknuo je biskup Rogić.
Velik broj vjernika ostao je na otoku usred Krke sve do večernje mise, a nakon čega je Visovac utonuo u svoj stoljetni mir.