Bilo nas je sa svih strana Lijepe naše, ali smo bili braća, svi kao jedan. Tako smo i zvali jedan drugoga, nismo po imenu, nego - brate. A braća se ne zaboravljaju, ni u ratu, ni u miru. Ko će bratu dat ruke kad mu triba ako nećemo mi, njegova braća.
Eto, tako su mi, muški jednostavno, a opet skoro dječački dirljivo, dečki iz 1. A satnije 113. brigade HV-a, prve i jedine profesionalne ratne vojne postrojbe s područja grada Šibenika i Šibensko-kninske županije, objasnili zašto su se, ima jedno godinu dana, okupili u Udrugu koju su u proljeće ove godine i službeno registrirali.
- Zatekli smo jednog našeg brata, pripadnika naše postrojbe, u ustanovi na Ugljanu, skroz izgubljenog, bez kontakta s obitelji i okolnim svijetom. S obzirom na to da mu tamo nije mjesto, a da nema tko o njemu voditi brigu, sada smo se angažirali da ga smjestimo ovdje, u Cvjetni dom u Šibeniku. Tu bi imao adekvatan smještaj, lakše ga možemo doći obići, izvesti ga malo vanka, među ljude, pomoći ga u odjeći, obući, svemu što mu treba. Ravnatelj Cvjetnog doma Tomislav Ninić ima volju da nam pomogne, možda će sve to ipak malo potrajati, ali nadamo se da ćemo to uskoro uspjeti riješiti - kazali su mi Dragan Toljan Tetejac, predsjednik Udruge, Nenad Renje, predsjednik Nadzornog odbora i Dino Mikulandra, tajnik.
Idu teški dani
Kako svi skupa idemo stariji, nemoćniji i bolesniji, takvih će slučajeva svakim danom biti sve više.
- A kako svi znamo da institucije ne rade svoj posao baš ažurno i profesionalno, a i da država ne može voditi o svakom pojedinačno brigu, tu mi nastupamo - kazao mi je Tetejac koji, očito, i u mirnodopskim uvjetima ima veliku probojnu moć, baš kao i oružje po kojem je dobio ime. Pa je udruga dosad postavila četiri spomen-ploče na grobovima svojih pripadnika, a uskoro će i petu, koju nose u Dalj, svome pokojnom bratu Dragi Crnjaku.
I
stovjetne su ploče nedavno postavili na grobove svojih umrlih suboraca Danijela Bedića Bajsa, koji je pokopan u rodnom Krašiću, iako je živio u Vodicama, i Franje Samardžije iz Cetingrada kod Slunja.
- Otišli smo im na grob, pomolili se, položili cvijeće i upalili svijeću. I sve smo to, i ploče, platili sami, iz svog džepa. Pomognu nam prijatelji, donatori kojima ćemo i javno zahvaliti - vele nam dečki koji dvoje hoće li se i sada, kada su se registrirali, javiti za proračunska sredstva da im ne bi netko rekao da su samo radi toga osnovali udrugu.
Bole ih vele, kad u medijima pročitaju i čuju, ovakve naslove - "Branitelji su i opet dobili najveći dio kolača namijenjenih udrugama".. i vriđa ih kao ljude.
Počast Čakovčanima
Novac na slijepo ne, ali suradnja s gradovima i općinama, na konkretnim projektima, to da. Kao što je, primjerice, spomen-obilježje prvom poginulom pripadniku satnije Željku Ćubriću u njegovu Pirovcu, pa zajedno s gradom Biogradom obilježavanje mjesta gdje je na plaži Soline 1993. godine poginulo u granatiranju pet pripadnika HV-a, među kojima su bila i dva pripadnika njihove postrojbe.
Cilj im je obilježiti mjesto gdje su poginuli pripadnici Čakovečke satnije koji su se zajedno s njima borili u obrani Šibenika, a to je, ne samo slabo poznato, nego ostalo i neobilježeno još od ratnog rujna 1991. godine do danas.
Ističu i izuzetno dobru suradnju koju imaju s udrugom specijalne policije "Jastrebovi" te udrugom "Ruža Hrvatska" sa Žirja, koju vodi također njihov bivši pripadnik Željko Šižgorić.
Ako među braćom, u postrojbi kroz koju je kroz cijeli Domovinski rat prošlo njih dvjestotinjak, a 60-ak ih je u Udruzi, uopće ima bivših. Jer, kao što oni kažu - Jednom braća, zauvijek braća! Ko će ih se sjetiti, ako neće oni koji su im čuvali leđa, dijelili zajedno dobro i zlo...
