Projektirati dječji vrtić, za arhitekte možda i nije najprestižniji posao na svijetu, ne zato jer takvi objekti po "defaultu" to ne bi mogli biti, već stoga što maštu projektanata umnogome ograničavaju strogi pedagoški standardi i norme vezani uz njihovu gradnju. Ipak, i u takvim okolnosti u mjestu Gradac, središtu općine Ružić u šibenskom zaleđu, najpoznatijoj po Meštrovićevu mauzoleju i njegovim rodnim Otavicama, pojavili su se neodoljivi "Ježići". Novoizgrađeni je to dječji vrtić koji će svoja vrata širom otvoriti za koji dan, sredinom rujna, i primiti 30 najmlađih stanovnika ovog pitoresknog kraja, od jaslica do predškolskog doba.
Vrtić se nalazi nasuprot OŠ "Gradac" u kojoj je do sada jedna učionica bila adaptirana za "vrtićarce", no sada su njihovi "Ježići" postali pravi vrtić. Taj projekt, vrijedan 5,8 milijuna kuna za koji je općina Ružić dobila nepovratna sredstva iz fondova Europske unije, po svemu sudeći bio je veseli i slasni zalogajčić za mali tim iz šibenskog arhitektonskog studija "25zarez4milimetra": glavnu projektanticu Ivanu Lozić i njezine kolege, arhitekta Marka Paića i projektant-suradnika Petra Reljanovića.
Dječje jaslice i vrtić, govori Ivana, prvi su socijalni prostor s kojim djeca izvan svog doma dolaze u kontakt. Zato njegovo oblikovanje, smatra, zahtijeva veliku odgovornost, ali istodobno to je radostan posao, jer, priziva i neke od najljepših slika vlastitog djetinjstva.
– Mi, arhitekti, imamo priliku kod ovakvih projekata "ući u dječje cipele" i ponovno promotriti svijet iz njihove perspektive. Primjerice, kad su montirani umivaonici i WC školjke, kad su stigle male stolice i stolovi, bili smo više negoli iznenađeni veličinom te opreme. Iako očekuješ XXS dimenzije, to je i dalje sićušnije negoli mi odrasli možemo očekivati... Ili, npr. kad smo projektirali vrata u skupnim sobama vodili smo brigu da uz ostakljeni dio vrata koji je u razini očiju teta bude isto tako i ostakljeni dio u nivou očiju mališana tako da obje generacije kroz vrata imaju svoj "prozor u svijet" – kaže Lozić.
Boje i kockice
Za nastanak nove zgrade "Ježića", na neki su način, presudnu ulogu imale lego-kockice i tri osnovne kromatske boje.
– Vodili smo se dvjema temama. Prva je oblik – željeli smo stvoriti "lego-kućicu", tj. povezanu cjelinu od nekoliko kućica i kubusa po kojima onda dodajemo istake i niše, baš kao što dijete slaže lego-kockice. Druga je tema boja – kojom se igramo kroz oblikovanje pročelja, ali i u interijeru vrtića. Koristimo tri osnovne kromatske boje koje djeluju kao pokretač i stimulator razvoja: žutu kao simbol topline, sunca, svjetlosti – skupna soba u prizemlju ima žute zidove, namještaj i fasadne obloge natkrivene lođe, crvenu kao simbol važnosti, ljubavi i snage – crveni su zidovi, namještaj i fasadni elementi natkrivene lođe, kao i boje ograde skupne sobe na katu, te plavu – simbol za istinu, dostojanstvo i pouzdanost. Višenamjenska dvorana vrtića nosi tu plavu temu, zato što su stubište i natkrivena lođa u toj boji.
"Ježići", navodi dalje Lozić, nisu velik vrtić. Površine od oko 400 metara četvornih, ali je parcela na kojoj je zgrada izgrađena, prostorno i funkcionalno najbolja lokacija za izgradnju novog vrtića – smatra ova arhitektica.
– Vrtić se sastoji od dvije skupne jedinice s garderobama i sanitarijama – jedna je u prizemlju, druga na katu i svaka ima izlaz na svoju vanjsku, natkrivenu terasu. Zatim, višenamjenske dvorane s galerijom za gledalište, gdje se organiziraju razni oblici tjelesne i glazbene kulture, kazališta lutaka i sjena, kino, stvaralačke igre, prigodne svečanosti i proslave. Uz to, vrtić ima i gospodarski sklop s kuhinjom i tehničkim prostorijama u prizemlju, te prostoriju za odgojno-zdravstvene djelatnike s izlazom na vanjsku terasu ograđenu pergolom. Ulazni dio u vrtić naglašen je drvenom pergolom i nalazi se na istočnom dijelu objekta. Iz ulaznog prostora otvara se pogled prema dvoetažnom holu sa stubama u žutoj boji za 1. kat u kojem se nad prostorom nadvila rasvjeta u obliku triju lebdećih oblaka – zaključuje Lozić.
Nada se, kaže, kako će djeca rado dolaziti u svoj novi vrtić. Već ovoga ljeta, čim je objekt nakon pet mjesec gradnje bio dovršen te su se još čekali oprema i namještaj, mještani su rado navraćali i okupljali se u dvorištu vrtića.
Uostalom, ako bude želje i potrebe, dodaje, vrtić može prerasti svoju osnovnu namjenu i postati mini inkubator za razna kulturna ili sportska događanja, budući da ima mogućnost korištenja višenamjenske dvorane i izvan režima rada vrtića, tj. u nju se može ulaziti preko vanjske, plave lođe da se i ne zadire u prostor samog vrtića – zaključila je Ivana Lozić.