– Kada čovjek prevali šest banki preko leđa, ne ostaje mu na izbor baš puno sportova kojima bi se mogao baviti. Kazao je to Aljoša Kononenko odlažući svoj “Smith & Wesson” revolver kalibra 22 Long Rifle na pult vatrene linije streljane Streljačkog kluba Vodice.
Kononenko, jedan od 50-ak članova SK “Vodice”, bio je speleolog, alpinist, padobranac i strijelac, da bi mu trajno sportsko utočište ostalo obavijeno barutnim dimom, uz mirnu ruku i oštro oko. Pravila ponašanja na streljani su rigorozna: kada se ne gađa, pištolji i revolveri stoje s rasklopljenim spremnicima streljiva i zatvaračima, a dodatna sigurnosna “kvaka” je plastična cjevčica provučena kroz cijev. Nema tu šale, strijelci su opušteni tek kada oružje pohranjeno u kutije za nošenje postane neopasno.
Kilogrami medalja
U vodiškome polju, kako bi rekli domicili, odnedavno više ne pucaju jedino lovci. Odjekuju i reski pucnji zapaženih vodičkih strijelaca, natjecatelja najviše u kategoriji pištolja i revolvera, konačno udomljenih u licenciranoj streljani Vilima Ivasa, natjecatelja u velikim kalibrima i nekadašnjeg MUP-ova službenika. Kažemo konačno, jer je to jedina streljana za pištolje i revolvere svih kalibara i malokalibarske puške na području Šibensko-kninske županije, nastala u Ivasovu privatnom poduzimanju.
Sve donedavno su vodički strijelci na treninge odlazili u Split, ili u Zadar, čija streljana međutim, ima dozvolu jedino za malokalibarsko oružje. Uloge su se izmijenile te će zadarski poklonici većeg kalibra sada dolaziti u vodiške Kulaše gdje je usred polja načičkanog lijepim vikendicama, maslinicima i vinogradima prema Gaćelezima Vilim Ivas u svojim zrelim godinama ostvario svoj mladenački san.
Vilim je u više navrata upisan na listu državnih prvaka te u svome vlasništvu ima doslovce kilograme medalja i pehara za nekoliko vitrina s brojnih natjecanja, no to će sve biti izloženo kada zgotovi društvene prostorije kompleksa streljane u koju je uložio pola milijuna eura. Zasad je najvažnije da je sama streljana od MUP-a dobila sve potrebne dozvole te se lagodno, u vlastitoj kući, strijelci mogu pripremati za predstojeće državno prvenstvo.
Otkriva nam Ivas u razgovoru da ni šibenska policija nema svoju streljanu, nego put pod noge, pa u Split. Jednako i zaštitari, te očekuje da će za usluge svoje streljane uskoro potpisati ugovore s obje službe. Dotad, neki policajci dolaze k njemu vježbati privatno, isključivo s vlastitim, ne i službenim oružjem, naglašava Ivas.
– Građanima uvijek treba napominjati od koje je važnosti da policija i zaštitari budu što bolji u gađanju s oružjem koje nose za pojasom. Što su oni tome vičniji, bolje će nas zaštititi u svakodnevnim situacijama – govori ovaj vedri zanesenjak u lako naoružanje.
Kod Ivasa važi ona “jednom puškar, uvijek puškar”, a kada se tome pridoda da mu je puškar bio i otac, tada vrijedi i ona da jabuka neće dalje od stabla. Ma ne jedna, nego dvije jabuke, budući da je strast prešla i na Vilimova sina Radu (30) iz prvog braka koji je u Zagrebu i kao otac licencirani je sudac streljaštva, nacionalni majstor i također se, poput Vilima, obrazuje za trenera u toj disciplini.
U Domovinskom ratu Vilim je, inače strojobravar zanatom, prošao sva ratišta kao pripadnik elitnih “Tigrova”, potom i policijskih specijalaca. Bio je oružar, pirotehničar, more baruta oko njega...
– Ni sam ne znan kako sam izvukao živu glavu. Bilo je situacija u ratu kada čovjek osjeti da ga čuva nešto veće od njega, no prošlo je. Glava je na ramenu, zdrava je srićon i sada san ponosan šta san uspija izgraditi streljanu i šta naš klub konačno ima dobre uvjete za rad – govori Vilim dok nam pokazuje što još treba dovršiti. Bit će tu i lijepa terasa, streljanu zasebno treba još staviti pod krov, a bože moj, izgradit će se i “vatrena kućicu” za roštilj, da se strijelci druže i u tim zgodama.
Potpora supruge Nives
Njegov primjer još jednom potvrđuje izreku da iza svakog uspješnog muškarca stoji isto takva žena. Jer da nije bilo njegove supruge Nives Čanjevac, inače tajnice SK “Vodice”, licencirane sutkinje u streljaštvu koja također pohađa trenersku obuku, Vilim priznaje da bi njegova streljana ostala samo san.
– Kada je došla korona sve je stalo i ja sam se demoralizirao. Nakon što sam pribavio svu dokumentaciju, htio sam pričekati s izgradnjom objekta jer je sve postalo neizvjesno. Ali, Nives me uvjerila da trebamo nastaviti i bila je u pravu. Jer da smo zastali, trebalo bi nam puno više muke i novca – ispričao je Vilim.
On je Nives naučio pucati, ali izgleda da supruga neće Vilima uspjeti uvesti u vrtlarenje. U kompleksu streljane je njezin povrtnjak, a Vilim govori da on jedino obavi teže poslove poput okopavanja.
– U to kada se šta sije i sadi apsolutno se ne razumin! – kaže Vilim, a mi pitamo je li uputno ženi koja zna dobro pucati, odbiti okopati vrtal?
Opušta živce
– Ma dobra je, ne mogu rič reći! Kada me bolu kosti dade mi poštedu i mogu posal napraviti sutradan! – odgovara Ivas nasmijano.
Njegova Nives o streljaštvu ima za reći samo najbolje: Kada bi ljudi znali koliko je pucanje dobro za smirenost i fokusiranost i koliko opušta, ne bi se puno dvoumili!
Veteran Ante Šuša, umirovljeni profesionalni vojnik, francuski legionar, naglašava kako je streljana dala novi zamah vodičkom streljaštvu. Čim su kod kuće stvoreni uvjeti, klub je od dvadesetak članova narastao na 50-ak, veli Šuša. Osjeća se kao da je dobio krila otkako na treninge ne treba ići u Split.
– Ako znate da svaki metak većeg kalibra košta 3-3,5 kuna, malokalibarski 1,5 kuna, a na treningu ih morate ispucati barem 50, lako je izračunati da to nije baš jeftin sport. Kada tome pribrojite troškove benzina koje smo do jučer imali, tada je to teško podnošljivo. A nismo nogometaši da nas plaćaju, sve to ide iz našega džepa! – kazao je Ante Šuša, inače veteranski državni šampion prije nego što je isprobao dva metka vlastite izrade, posebno napunjena zrnima konstruiranim za probijanje papirnatih meta.
Dum, dum, dum...
– Dum, dum, dum…! – ispalio je nekoliko dobro grupiranih hitaca u metu i zaključio da dobro “drmaju”. Čak malo previše, trebat će smanjiti količinu baruta, ustvrdio je Šuša.
– Mi vam svi sami punimo streljivo, imamo barem po nekoliko komada pištolja i revolvera i svi nastojimo napraviti idealni metak! – dodao je Vilim.
Aljoša Kononenko, koji živi u Londonu i uskoro će se vratiti u svoju kuću u Vodicama poentirao je za kraj:
– Tako vam je kada se navučete na miris baruta. Još ako je onaj crni, starinski, što stvori oblak dima kada opalite… E to je tek hitac!