Kuga, ona prava, Yersinija pestis, poharala je Šibenik dok je bio na vrhuncu svog razvoja, a nije poštedjela ni susjedni Drniš, kojem je i zbog toga gradski patron, svetac zaštitnik sveti Roko.
Stariji u ovim krajevima pamte i filokseru, vinogradarsku kugu, koja je uzrokovala glad i masovno iseljavanje, pa onda nije čudo ni što se s velikom zabrinutošću u cijeloj ovoj županiji sa zabrinutošću prati i ova najnovija pošast – svinjska kuga.
Istina, ona ne napada ljude, ne obolijeva od nje narod, kao od ptičje gripe ili korone, ali nije bezopasna jer “ujda” tamo gdje smo svi, bez obzira koliko tvrdokorni bili, prilično osjetljivi – za štumak i za takujin! Jer, u kraju u kojem nema “tice do prasice” i u kojem ni kupus ne valja ako “gica” u njega nogom ne zagazi, s velikom se zebnjom ide u mesnicu. U kojoj nije u pitanju hoće li prasetina poskupjeti – već jest, i hoće ponovno – nego je pitanje hoće li je uopće biti. Ne samo ušiju, rebara i nogica, oglavina, preko panceta i kobasica, pa do onog najvažnijeg, četvrtog kralja, koji stoji uz ona tri, što nose mirise, zlato i tamjan – pršuta!
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izadnju Šibenskog lista od 21. prosinca