Strava u Radoniću: Nesretna mlada kuja stradala je na strašan način; Vukovi su je doslovce rastrgali, proždrli i ostatke raznijeli kršom

Teško će Perica Živković, lovac iz Radonića preboljeti mladu kuju pasmine trobojni gonič.

Ovih dana, za vrijeme vježbe na zečjem tragu uoči lovne sezone, nesretna životinja jedva starija od godinu dana i tek uvedena u lov stradala je na strašan način: vukovi su je doslovce rastrgali, proždrli i ostatke raznijeli kršom u lovištu LD "Kamenjarka" iz Drniša na području Radonića.

O tome svjedoče uznemirujuće fotografije koje nam je ustupio Živković. Sam ih je snimio, da bi lovnom inspektoru, mjerodavnom za štete od zakonom strogo zaštićenih vukova na domaćim životinjama pružio zoran, jezovit dokaz o vučjoj gozbi u svitanje toga dana.

- Nije to bio jedino perspektivan lovački pas, nego sam s tom kujom namjeravao imati vlastita legla "trobojaca" i pariti je sa starijim, odličnim psom iste pasmine - rastužen je taj dugogodišnji lovac.

Gubitak dobrog pomagača, strastvenog u lovu poput čovjeka, lovcu je najteži udarac. Osim toga "trobojca", Živković ima još jednog istarskog goniča. Nekoliko dana poslije, po svoj prilici ista grupa kurjaka, a riječ je najvjerojatnije o vučici s dvoje-troje vučića koji se danju kriju u strminama kanjona Čikole unutar NP Krka, zaklala je i dvije ovce jednom stočaru iz Mirlović Zagore, ispričao je Živković, skrećući pažnju na činjenicu da su napadi vukova u Zagori već dugi niz godina uobičajena pojava. Kaže, najčešće u svitanje ili sumrak.

Nije imao šanse

- Kuju su vuci iskidali za 15-ak minuta, ostala je kralježnica, jedna prednja noga i rep. Bilo je toliko krvi, kao da su kravu iskidali, opisuje prizorište vučjeg napada u radonićkom lovištu. Kada sam poslijepodne došao na teren zajedno s inspektorom Ivicom Šupom, na mjestu događaja ničeg nije bilo, osim širokog pojasa krvavoga tla i trave. Vuci su se očito, ponovo vratili i pojeli ostatke, a glavu psa, bez ušiju, pronašao sam drugog jutra, 50 metara dalje.

Dobit ću stotinjak eura odštete, rezigniran je Živković. Slaba mu je to utjeha za gubitak vrijednog psa dobre krvi. Vučji napad na svoga psa doživio je on još jednom, kada je stari trobojni gonič imao osam mjeseci. Srećom, napao ga je mladi vuk, neiskusan u ubijanju, te ga je samo naklao i ozlijedio mu grlo, tako da duže vrijeme nije mogao lajati, a danima je bio u šoku i jedino je pio vodu.

- Kada osjete trag vuka, iskusni lovački psi odmah bježe podvijena repa, znajući da su u životnoj opasnosti. Na tragu su toga dana bili i moji drugi psi, no mlade pse poput moje stradale kuje ponese trag zeca, a kada ugledaju vukove, tada je u pravilu kasno. Ni jedan pas nema nikakvu priliku preživjeti napad vuka. Trebao bi biti luđi od njega, a takvih nema - slikovito objašnjava Živković. Dodaje kako su lovci na stalnom udaru kritika zaštitara prirode i udruga sa zelenim predznakom, a njihovi predstavnici sigurno ne daju toliko prirodi koliko lovci svojim redovitim aktivnostima u lovištima. Donose vodu na pojilišta za vrijeme suše, iznose hranu i brinu se o divljači. Odstrjel je tek na zadnjem mjestu - podsjeća Živković.

On nije jedini iz redova lovaca koji smatra da rigorozna zaštita vuka kakva je u Hrvatskoj na snazi dugi niz godina nije dobra na prvom mjestu za ljude u demografski poharanoj Zagori. Zbog vukova koji su se ovdje trajno naselili, a prije su jedino sporadično zalazili s planine za jakih zima, ovčarstvo je došlo na niske grane, a šibensko-kninski kraj bilježi najviše vučjih napada.

- Vuk ne bi smio stalno biti toliko blizu čovjeku. Nema govora o tome da ga se istrijebi, no smatram da ga treba štititi na izoliranim planinskim područjima, nipošto u cijeloj zemlji i blizini ljudi - rezolutan je Živković.

Prijedlog suživota vuka i čovjeka u 21. stoljeću

U nekoliko je navrata u posljednjih godinu-dvije Nediljko Dujić, predsjednik županijskog Lovačkog saveza i član IO nacionalne lovačke organizacije, javno istupio s mišljenjem da zaštita vuka traži reviziju i ozbiljan razgovor s mjerodavnim državnim tijelima.

- Ukoliko se uspijemo dogovoriti da bismo zaštitili vukove od ljudi i ljude od vukova, stručnjaci mogu odrediti da se izdvojeno stanište vuka gdje bi bio preseljen dodatno naseli s divljači poput divokoza i muflona koja bi mu bila plijen, tako da ne bude prinuđen spuštati se u nizinu i napadati stoku, iznosi Dujić ono što bi po njemu bio jedini logičan postupak za očuvanje suživota vuka i čovjeka u 21. stoljeću.

Ne čudi što upravo on opetovano povlači pitanje opravdanosti aktualnog načina zaštite vuka, budući da je Šibensko-kninska županija unatrag 10 godina apsolutni rekorder po broju šteta od vuka na stoci. Lani je zabilježeno 469 napada, a u praćenoj dekadi, prema podacima Uprave za zaštitu prirode, najviše je vučjih nasrtaja bilo 2012., čak 783.

- Životinje koje ugrožavaju čovjekov opstanak nanoseći štetu ekonomiji ionako oslabljenih ruralnih krajeva zemlje, nemaju perspektivu, nastavlja, osim na izoliranim područjima. Kod nas je drevna tradicija ispaše stoke na otvorenom i sada je ovaj naraštaj izokreće, držeći vuka nadomak mora kao nikad prije dok stočarima postavljamo nerealne zahtjeve. Ovce i krave oduvijek su pasle nesputano, no sada bi one trebale biti zatvorene, opasane žicom, a vuk slobodan, da bi se za pet godina primaknuo rubovima urbanih područja! - ocjenjuje Dujić.