Ribari u Šibeniku i okolici miruju, novac za plaće i flotu šalje Europa: ‘Prodavali smo ribu upola jeftinije, samo da prodamo...‘

Većina koćara i plivaričara u Šibensko-kninskoj županiji, jednoj od najjačih u zemlji po ribarstvu, odlučilo se na dragovoljno razdoblje lovostaja u studenome i prosincu na pridnene, koćarske vrste i plavu ribu, srdele i inćune u najvećoj mjeri, a love se mrežom plivaricom.

Za to vrijeme mogu biti mirni, jer je iz europskih fondova osiguran novac za plaće i održavanje flote.

Dodatna ograničenja ribolovnih dana među ribarima nikad nisu bila popularna, no sasvim je drukčije kada su novčano poduprta. Zato je i lovostaj po izboru dočekan s olakšanjem, što se vidi i po tome kako su ih prihvatili ribari. Pandemija koronavirusa poremetila je ekonomiju, te uvjetovala strmoglav pad plasmana ulova u izvoz: zastala je Italija, kao najveći konzument i nakupac ribe s hrvatske strane Jadrana.

Zbrinute i posade

Odjednom stvoren višak ulova nemoguće je plasirati u zemlji, budući da za domaćeg potrošača još uvijek važi ona da je najbolja riba janjetina i svinjetina, a prodaja u bescjenje nema nikakvog opravdanja. Potrošnja mesa u Hrvatskoj je pet puta veća od konzumacije ribe, koju, per capita, trošimo 19,9 kilograma, prema statističkim podacima iz EU-a, i zauzimamo 17. mjesto na ljestvici 29 europskih zemalja koje predvodi Malta s gotovo nevjerojatnih 85,95 kilograma po glavi stanovnika.

Tu nam je tablicu dostavio LAGUR "Galeb" sa sjedištem u Vodicama, lokalna akcijska grupa u ribarstvu koja na jednom od najrazvijenijih područja u Hrvatskoj po tome kriteriju u svome članstvu obuhvaća ribare sa sjevera županije, od Skradina, Vodica, Tribunja, preko Murtera do Pirovca.

Odgovor iz Uprave ribarstva međutim, nije nam stigao niti poslije tjedan dana, te ne raspolažemo s podatkom koliko se ribara s područja županije odlučilo na dragovoljni lovostaj, prema kojim točno kriterijima i koliko je novca za to predviđeno.
Očuvanje jadranskih ribljih stokova ovaj put nije izravni razlog toga lovostaja, no sigurno će se povoljno odraziti na morski svijet, a i ribari neće biti na gubitku.

Velik broj koćara - na Murteru osam od ukupno 12, privezali su brodove za kraj još 20. studenoga, i tako će, barem zasad, mirovati do 1. siječnja 2021., izvještava nas tamošnji kapetan Ive Turčinov, a tribunjski plivaričari, prema riječima Filipa Bolanče, također su gotovo svi prihvatili ostati na plaćenom vezu od 1. prosinca do 15. veljače. Doduše, napominje Bolanča, plivaričarima bi ionako za koji dan, 15. prosinca, započeo također novčano pokriven redoviti lovostaj na srdelu do 15. veljače.

- Aktualni lovostaj važniji je za koćare, mi smo jedino prestali loviti 15 dana ranije. A na more nismo išli niti zadnjih nekoliko dana studenoga zbog jake mjesečine - kaže Bolanča.

I zadovoljan je, budući da će s europskim novcem koji im se plasira preko Ministarstva ribarstva uspjeti pregrmjeti teško razdoblje. Zbrinuti su i članovi posada kojih inače manjka - a plivaričari ih trebaju od šest do devet, ovisno o veličini broda. Malobrojni koji plasiraju ribu najviše prerađivačima ostali su na moru i lovit će još koji dan, do početka redovitoga lovostaja 15. prosinca, domeće Bolanča.

Odgovara to i mladome koćaru Ivici Turčinovu. Odlučio se na dobrovoljni lovostaj zato što se urušilo tržište. Prema mogućnostima plasmana bilo bi mu dovoljno loviti jedan dan tjedno, no to je nedostatno da bi održao djelatnost. S druge strane, ispunio je uvjete da mu dragovoljno vezivanje za kraj donese naknadu EU-a, a to se odnosi na količinu ulova i broj lovnih dana u posljednje dvije godine.

Bolje je nego prije

Turčinov je mladi ribar, koćari najviše na Blitvenici i ugodno je od njega čuti kako u zadnje vrijeme, prvi put otkako se otisnuo u ribarske vode, vidi perspektivu koćarenja.

- Kada sam počinjao bilo nas je dosta više u ovome poslu. U međuvremenu, nove povlastice više se ne odobravaju, a dosta je brodova otišlo u scraping. Te okolnosti i trajna zabrana ribolova u Jabučkoj kotlini, što omogućuje da se iz mrijestilišta riba širi dalje, uvjetovalo je za polovicu veći ulov. Za nas koji ostajemo uvjeti su dobri; danas više nitko ne želi prodati brod i povlasticu, unatoč dobrim ponudama - zadovoljan je Turčinov. Postoji mogućnost da se razdoblje dragovoljnog lovostaja protegne do 1. veljače, no to zasad nije sigurno, dodao je.

- Uoči lovostaja prodavali smo ribu upola jeftinije, po otkupnoj cijeni, samo da prodamo. To nema nikakvog smisla, a u Italiju su najviše išli kozice i oslići...