Sve je lijepo kad je čovjek mlad i zdrav, a još je ljepše relativno zdrav doživjeti duboku starost i otići na "onaj svijet" da pri tomu nikomu – kako naš narod kaže – ne "padnete na ruke". Nažalost, ili na sreću, nitko ne zna što mu život i kada donosi te kakav će mu kraj biti. Jasno je da o tomu ne treba mozgati ili – ne daj bože – padati u depresiju, ali niti bježati od istine kad nekog bližnjeg zahvati teška bolest, bio on mlad ili star. Teške su to bitke i gorke istine kojih je u današnje vrijeme sve više, a najteže je, kažu naši sugovornici, pacijentu i njegovoj obitelji priopćiti istinu: da su sve mogućnosti liječenja iskorištene, da se s medicinske strane više ništa ne može učiniti te da bolesniku preostaje jedino palijativna skrb.
Po definiciji, ona podrazumijeva ublažavanje fizičke i psihičke boli bolesnika oboljelih od kroničnih, neizlječivih bolesti, često puta pacijenata s karcinomima i metastazama ili onih kojima je preostalo nekoliko mjeseci ili tjedana života. Upravo stoga palijativna skrb ne bi trebala biti "tabu" tema, ma koliko bolno bilo.
Postoji otpor
– Kad dođe taj trenutak, doista je našim liječnicima teško reći pacijentu i njegovim bližnjima da je liječenje sa svim dijagnostičkim i terapijskim mogućnostima završeno i da o njemu dalje treba skrbiti palijativni tim. Uglavnom se radi o malignim bolestima, premda ima i drugih, ali zbog našeg mentaliteta i empatije u pravilu nismo skloni proglašavati pacijenta palijativnim, te se i dalje u našoj bolnici skrbimo o njemu tako da mu olakšamo bolove. Zato formalno imamo malo palijativnih pacijenata, a realno ih je višestruko više, što potvrđuje i činjenica da je lista čekanja za produženo liječenje u kninskoj bolnici poduža, dok na palijativi uvijek ima mjesta. Zapravo, mi imamo sreću što postoji Odjel produženog liječenja u kninskoj bolnici, jer pacijenta tamo šaljemo nakon što je u našoj bolnici završeno akutno liječenje, a potreban mu je je i dalje neki oblik skrbi, bilo fizikalna terapija ili nekoliko tjedana kroničnog liječenja. To su uglavnom liječenja nakon moždanog udara ili operacija kuka i slično. Međutim, šteta je što češće ne koristimo krevete na Odjelu palijativne skrbi, a razlog tomu je i određeni otpor, i samog pacijenta i rodbine – kaže dr. Sanja Jakelić, ravnateljica šibenske Opće bolnice.
Jedan od razloga tom otporu, smatra, jest i nemogućnost svakodnevnih posjeta bolesniku zbog udaljenost Knina od mjesta u kojem živi obitelj i rodbina, bilo da se radi o Šibeniku, Rogoznici, Pirovcu ili nekom drugom mjestu 50, 60 pa i više kilometara udaljenom od Knina. Zbog toga drži da je formiranje palijativne skrbi pri domovima zdravlja "odlična stvar". Iako je sve još u povojima, ipak se kreće s "mrtve točke", a rezultat je to zajedničkih dogovora i napora bolničkih ustanova, domova zdravlja i osnivača, sve s ciljem pružanja što kvalitetnije palijativne skrbi bolesnicima izvan bolničkih institucija, u njihovu domu.
Prošli edukaciju
– Šibensko-kninska županija kao osnivač zdravstvenih ustanova na svojem području, provodi sve što je njezina zakonska obveza, pa tako i kad se radi o palijativnoj skrbi. Formirana su dva, uvjetno rečeno "centra" koordinacije za palijativnu skrb pri domovima zdravlja. Jedan u Šibeniku za priobalni, a drugi u Kninu za sjeverni dio županije. Mobilni palijativni tim, koji čine liječnik obiteljske medicine i medicinska sestra ili medicinski tehničar, u Šibeniku je formiran, a u Kninu zbog nedostatka liječnika još nije – rekao nam je Nikola Mihaljević, pročelnik županijskog Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb. Tako su početkom ove godine domovi zdravlja Šibenik i Knin dobili koordinatora za palijativnu skrb, a s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje ugovoren je jedan mobilni palijativni tim u svakom od njih.
– Koordinator za palijativnu skrb Doma zdravlja Šibenik od 1. siječnja je prvostupnica sestrinstva Kristina Pirija, a od 15. lipnja imamo i mobilni palijativni tim, koji čine dr. Boris Magazin i viša medicinska sestra Tina Škugor. Svi su tijekom prošle i početkom ove godine prošli niz edukacija jer bez toga se nije bilo moguće potpisati ugovor s HZZO-om. Sjedište našeg tima je u zgradi Doma zdravlja, na trećem katu. Još smo u fazi opremanja ordinacije za mobilni palijativni tim, no sve ide svojim tokom. Planiramo organizirati i posudionicu pomagala za palijativne bolesnike, kao što su pokretne stolice, bolnički kreveti i slična pomagala. Naš Dom zdravlja je najveći i pokriva gotovo 70 posto prostora županije, tako da sve moramo dobro pripremiti i kvalitetno se organizirati za rad na terenu – kaže Joško Jurić, ravnatelj šibenskog Doma zdravlja.
Koordinatorica Kristina Pirija već je "debelo" ušla u svoj posao i na početku našeg razgovora ističe da palijativna skrb zahtijeva jedan timski pristup u čijem je središtu dobrobit bolesnika i njegove obitelji.
Pozitivna iskustva
– Zadaća koordinatora je povezati sve one koji aktivno sudjeluju u toj brizi za bolesnika. Imamo izvrsnu suradnju s našom bolnicom, sa svim doktorima i odjelima i svjesni smo koliko je palijativna skrb na terenu bitna te koliko bi rasteretila bolnicu i oslobodila krevete za akutno liječenje. Naime, sve ono što se u bolnici pruža palijativnom pacijentu, može mu se pružiti i u kućnim uvjetima. Ali, moramo poštovati odluku pacijenta. Primjerice, neki ne žele posljednje dane života provesti u bolnici, već biti kod kuće, s obitelji, a drugi obrnuto – kaže Kristina Pirija.
Dodaje da nisu svi palijativni bolesnici "vezani" uz krevet jer bolest nije toliko uznapredovala da ih sprječava u obavljanju osnovnih životnih funkcija. U njezinom registru palijativnih bolesnika je petnaestak osoba sa šireg šibenskog područja, a trenutno ih je šestero u obradi. Iako radi tek nekoliko mjeseci, kaže da su iskustva uglavnom pozitivna.
– Osim što informacije o palijativnim bolesnicima dobivamo iz bolnice i od liječnika obiteljske medicine, molim vas napišite da nam se mogu obratiti sami pacijenti i njihove obitelji ili skrbnici na e-mail adresu palijativa@dz-sibenik.hr ili na mobitel 091 227 50 70 i rado ćemo im pomoći – kaže Kristina Pirija.
Šibeniku treba hospicij
– Neovisno o tomu što u kninskoj bolnici imamo Odjel palijativne skrbi s 20 kreveta te što organiziramo palijativnu skrb pri domovima zdravlja, ozbiljno se razmišlja i o nužnosti otvaranja hospicija u Šibeniku, kapaciteta petnaestak kreveta, čime bi se u budućnosti zadovoljile potrebe palijativne skrbi osoba sa širega šibenskog područja. Također smo, kao osnivači Doma za starije osobe "Cvjetni dom" Šibenik, uključeni u projekt uređenje prostora u prizemlju zgrade doma za osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti, jer je i njima u poodmaklom stadiju te bolesti potrebna posebna skrb, a i to je jedan oblik palijative – rekao je pročelnik Nikola Mihaljević.
Knin: na Odjelu palijativne skrbi ima mjesta
– Osim Odjela za palijativnu skrb s 20 kreveta, imamo i Odjel produženog liječenja s 81 krevetom. Na svakomu od njih predviđen je boravak pacijenta od 28 dana, jer to nije hospicij. Ako je nekom pacijentu potrebno još 28 dana boravka na odjelu, u dogovoru s voditeljicom odjela to se može produžiti, s tim što nam HZZO pokriva punu cijenu boravka pacijenta za prvih 28 dana, a za drugih samo dio. Odjel produženog liječenja u pravilu je dupkom pun, a na palijativnom često bude mjesta. Na ta dva odjela dolaze nam pacijenti iz cijele Dalmacija pa i ostatka Hrvatske, s tim što pacijenti s područja naše županije imaju prednost s obzirom na to da smo funkcionalno integrirani s Općom bolnicom Šibenik – kaže ravnateljica kninske bolnice dr. Kristina Bitunjac i dodaje da se na produženo liječenje u kninsku bolnicu može doći samo s otpusnog odjela šibenske i kninske ili neke druge bolnice, a na palijativnu skrb može i uz posebnu uputnicu nadležnog liječnika opće medicine.