Samo kvalitetom ulja možemo se nositi s maslinarskim velesilama. pa čak i biti bolji od njih!

Primoštenac Ante Gracin ima oko 200 stabala maslina – oko 120 starih, na punom rodu, i oko 80 mladih koje tek trebaju ući u najbolje godine. Kako je to inače običaj u kršu, masline su mu na nekoliko lokacija, na oko 11 tisuća kvadrata, a ima i prilično puno sorti.
– Osim naše domaće oblice, imam i strane sorte lećino, pendolino, ascolanu teneru, picholin, coratinu, frantio, i vjerojatno ne postoji raznovrsniji maslinik od mojeg u našem kamenjaru. Imam čak i cimpresino, maslinu koja raste uspravno kao čempres, po čemu je dobila i ime. Nju sam posadio umjesto ograde, uz put, kad su mi iz nadzorne stanice "Agribiocert" iz Omišlja na otoku Krku savjetovali da podignem suhozid oko svojeg maslinika na brdu – kazao nam je Gracin koji je, predvodeći udrugu maslinara i vinara, bio pionir u revitalizaciji starih primoštenskih vinograda i babića na Bucavcu, a sada je sa 78 godina jedan od pionira u ekološkome maslinarstvu i proizvodnji ekološkog maslinova ulja s certifikatom. A to znači – nema tretiranja korova ispod maslina otrovima, nema uništavanja nametnika u krošnji otrovima i kemijskim preparatima, i nema prihrane maslina mineralnim gnojivima. Zaboravite NPK, KAN, ureu. Velikih problema možete imati čak i ako vam nadzornici slučajno nađu tu vreću u masliniku.

Bez certifikata se ne računa

– Ajme, da samo znate koliko mi je trebalo da objasnim da sam u jednoj takvoj praznoj vreći od mineralnog gnojiva nosio neke stvari u maslinik! Bila je to istraga kao na TV-u, za CSI, nadzornici su bili nemilosrdni. Jer, u maslinik koji oni certificiraju kao ekološki, da se u njemu radi na prirodan način, može ući samo organsko gnojivo i ono koje također ima certifikat da je dopušteno u takvoj proizvodnji. I ne samo to, nego se te masline, na koncu, moraju i prerađivati u uljarama koje isto tako imaju certifikat za ekološku proizvodnju, one koje prije prerade peru strojeve od svih ostataka prethodne prerade. Trenutno su na našem području dvije takve uljare: "Sveti Ivan" u Vodicama i "Bilaja" u Najevima. Samo tamo mogu preraditi svoje ulje – veli nam Gracin i dodaje da je prve tri ili četiri godine otkako je ušao u program dobivanja certifikata morao proći "čistilište", odnosno proces prilagodbe standardima da bi dobio certifikat za ekološko maslinovo ulje. Njega, kao proizvod svojeg OPG Gracin, nudi lijepo upakirano i etiketirano u buteljicama od pola litre, dva i pol i jedan decilitar, kako i priliči ekskluzivnom proizvodu, koji će pratiti i ista takva cijena u dućanima i buticima koji su već počeli zvati na Gracinov telefon. Lani je imao oko 400 litara, a ove godine imat će upola manje – nešto više od 200 litara ulja.
– Kad se maslina uzgaja na ovakav način, prinos je manji jer je puno teže dobiti iste količine ploda i ulja kad se masline prihranjuju samo kompostom i organskim gnojivima. Kompost je uglavnom iz vlastite proizvodnje, jer sve organske otpatke od obrade maslina meljem i stavljam na hrpe, u kojima to na koncu gliste prerađuju u humus. I organske ostatke od proizvodnje vina koje ima moj sin Leo, poznati vinar, i drugi sin Rino, koji je profesionalni pčelar, kad peče rakiju, sve to kompostiramo. Sva tri proizvoda naše obitelji tako sudjeluju jedni s dugima. Lišće maslina koje preostane kod rezidbe služi kao "malč", koji se posipa ispod stabala. Tim se "malčiranjem" u ekološkoj proizvodnji na prirodan način sprječava korov da nikne, grije se i štiti žile masline od hladnoće, a ujedno služi i kao gnojivo jer se postupno raspada i humificira te popravlja zemljište – opisuje nam šjor Ante zatvoreni prirodni krug u svojem masliniku. Sve po sustavu – zemlja dala, zemlja uzela.

Moramo ići na kvalitetu

– Ja sam duboko uvjeren da mi jedino na ovakav način, ekološkom proizvodnjom i uvažavanjem svih prednosti našeg zdravog, djevičanski čistog i nezagađenog krša, možemo biti konkurentni u proizvodnji maslinova ulja. Mi se ne možemo tući s Italijom, Španjolskom, Grčkom i drugim mediteranskim državama u količinama ulja. Mi moramo ići na kvalitetu, male serije, ekskluzivu, jer je oni ne mogu postići, a to će onda imati i svoju cijenu. I učiti, fakultetski se obrazovati, za što je moja obitelj dobar primjer jer u njoj ima i doktora vinara, i liječnika, te, na koncu, usko surađivati sa strukom i međunarodno priznatim certifikatorskim kućama jer sve što deklarirate mora imati potvrdu kojoj se vjeruje. Bilo bi dobro da i inspekcije, u svjetlu ovoga što se sada događa s hranom, malo krenu u inspekcije pa vide što je u bocama vina, ulja i meda koje se prodaju na policama naših trgovina, odgovara li to onome što je deklarirano – kazao nam je Ante Gracin i dodao da je zadovoljan što država potiče ekološku proizvodnju s oko tisuću eura po hektaru, što je, veli, pristojan iznos.
No, s druge strane, paradoksalno, Županija je ukinula sufinanciranje troškova nadzornih stranica u ekološkoj proizvodnji, što je, smatra Ante, prava šteta. Tim prije što nije u pitanju (pre)veliki iznos...