Vrag u nevolji i muhe lovi, a mi ćemo u nepogodi s epidemijom koronavirusa oboritu ribu prima klase jesti upola ili za trideset posto njene uobičajene, prosječnom građaninu do jučer nedostižne cijene, najavljuje Vodičanin Nino Mrvica, mali ribar s tzv. pasivnim alatima- mrežama, vršama, parangalima… budućnost koja je već tu. Nismo zato anđeli, nego život režira najveće ironije i kome je uopće do plemenite bijele ribe kada je njezina iznenadna pristupačnost puno širem krugu potrošača znak ulančanog kraha tržišta koje joj je određivalo visoku cijenu?
Nino i drugi tzv. mali ribari diljem Jadrana, a ima ih oko 1500, lovili su najviše cijenjene ljoge ‘od kamena’ i velike rakove. Opskrbljivali su restorane, no to se tržište raspalo, a neće biti ni turizma da mu razgara vatru. No, kako govori Mrvica, zapitan nad tim koliko će izvanredne okolnosti potrajati, i narod i ribari moraju jesti, živjeti i plaćati osnovne režije.
- I do jučer najskuplja riba ipak je hrana, makar je valjda od Isusovog doba bila luksuz. Plasirat ćemo je domaćem svijetu po dampinškim cijenama, prilagoditi se, donositi kupcima na vrata ili će po nju doći na brod kada se vratimo s mora. Poanta je da svi ovo preživimo i nadam se da će država pokazati fleksibilnost u određivanju uvjeta prodaje ribe. U protivnome, možemo zatvoriti obrte i svi zajedno propasti, govori taj mali ribar ne želeći da se stekne dojam kako je njegova branša najgore pogođena.
Peškarije zatvorene
Ribare je epidemiološka kriza s koronavirusom nažalost, također ostavila na suhome. Ni jedna peškarija u zemlji nije otvorena jer ne može osigurati higijenske uvjete da bi oni koji ipak izlaze na more mogli plasirati ulov na najjednostavniji način. U ribarenje ne mogu ni brodovi čiji kapetani nisu u mogućnosti osigurati preporučenu socijalnu distancu među članovima posade. Kako to uopće postići na relativno malenim plivaricama, gdje je od šest do osam mornara koji zajednički moraju prionuti poslu ili na koćama? Teško, i stoga im je najbolje privezati brod za rivu i čekati, ufajući se da nevolja neće (pre)dugo potrajati.
- Idem na more sam, da ne poludim. Ne izlazim na otoke, ne ugrožavam nikoga niti sebe izlažem rizicima. Prije sam se s prijateljima družio na Kapriju i Žirju, kolege ribari s cijele obale vezali bi brodove jedan uz drugi, popili bismo i pojeli, zapivali… Toga više nema, a ulov, bit ću iskren, vrlo uskom krugu poznanika i prijatelja dostavim do dvorišta i predam ga sa sigurne udaljenosti, veli Nino. Mrvica i ne može dalje od najuže okoline, budući da je za kretanje potrebna posebna dozvola, no upravo u mogućnosti dostave, prema njegovim riječima leži biti ili ne biti ribarima poput njega u razdoblju za koje se ne zna koliko će potrajati.
Profesionalnim ribarima Uprava ribarstva omogućila je doduše, prodaju na brodu i to je jedina mogućnost izravne isporuke krajnjem kupcu. Ograničena je na pet kila ribe, tako se može prodati najviše 30 kilograma i uprihoditi maksimalno tri tisuće kuna. Ribari inače, ulov u pravilu plasiraju kroz tzv. prvu prodaju, te ga otkupljuju ovlašteni trgovci a ne krajnji korisnici.
Ovo je međutim, izuzetna situacija napominje Nino Mrvica, te bi svi morali shvatiti da ribari nisu pohrlili prodavati na brodovima, što im propis omogućuje najviše zato jer ne žele biti odgovorni za gužve i okupljanja koje bi mogle nastati, budući da su dužni osigurati propisani razmak i sve ostale uvjete Stožera Civilne zaštite. Ako su peškarije s pravom zatvorene, jer nije moguće osigurati mjere prevencije, ne treba to očekivati niti od ribara, smatra Mrvica. Zato apelira na državu da u skladu s izuzetnim uvjetima života maksimalno omogući da oko 1500 malih ribara i više od 700 koćara i plivaričara, te 15 do 20 tisuća duša na obali izravno povezanih s ribarstvom, uspiju držati glavu iznad vode. To znači, pojašnjava, da bi, pored mogućnosti prodaje na brodu, ribarima trebalo omogućiti i dostavu na kućna vrata, da cijela flota malih ribara ne potone.
Sigurnosni uvjeti
- Nije mi na kraj pameti pozivati na bujanje sivog tržišta i znam da naša Uprava za ribarstvo pregovara s EU, a treba zadovoljiti i nas. I oni i Vlada donose mjere da se olakša nama ribarima i nikom nije lako, no želim kazati da je sada najvažnije da budemo tolerantni i obazrivi, na ispomoć jedni drugima, a ne da nam zarađenih 100 kuna bude važnije od zdravstvenih rizika u koje bi se netko upustio da zaradi taj novac, poručuje Nino Mrvica.
Valentina Andrić, voditeljica službe za stručnu podršku u korištenju mjera ribarstevne politike u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva potvrđuje Mrvičine riječi.
- Većina ribara polazi od zdravog razuma i odluke da ukoliko ne mogu osigurati sigurnosne uvjete na plovilu i prilikom prodaje, onda je bolje da ostanu kući i dijele sudbinu većine stanovništva. Odlučili su se strpjeti, vođeni logikom da će tako sve ovo prije završiti i život se opet normalizirati, govori Andrić.
Savjetnica sa sjedištem u Zadru kaže da će najvjerojatnije krajem ovoga tjedna Uprava za ribarstvo izmijeniti Pravilnik o prvoj prodaji, te prodaja na brodu neće kao dosad biti ograničena količinom i maksimalnom dnevnom zaradom, nego će se na brodu moći prodati sav ulov. To će međutim, važiti samo za one koji ispune uvjete: veterinarske, porezne (fiskal), ispune očevidnike, preuzmu tzv. m-aplikaciju, te osiguraju mjere propisane za suzbijanje koronavirusa. No, zbog tih rizika zatvorene su ribarnice, podsjeća Andrić jednako kao Mrvica i zato je ribarima ipak najjednostavnije ostati doma, unatoč za koji dan liberaliziranim uvjetima prodaje na brodu. Uzmu li se u obzir količine ulova i orijentiranost izvozu, navodi da su koćari ipak u najtežem položaju. Ministarstvo poljoprivrede i ministrica Marija Vučković bez dvojbi su za to da se ribarima osiguraju novčane naknade za ublažavanje krize uvjetovane epidemijom, no to tek slijedi, nakon razgovora i usklađivanje s EK i donošenjem propisa u Europskom parlamentu, napomenula je Valentina Andrić.