S osam radionica domicilima otvorili oči i uši: turizam je i rižot i torta, i Trajan i Sissi, Gates i...

"Turizam, to sam ja!" – radni je naziv čitavog niza radionica koje su Skradinjani održali u mjesecu studenome, krajem svakog od četiri tjedna po dvije radionice.

Namjera je bila, kazat će Damir Nakić, direktor tamošnjega TZ-a, da se domicile pouči i osvijesti, da im se otvore oči i uši, te da im se kaže i pokaže što sve imaju, i što bi sve mogli upakirati u turistički brend i proizvod, pa s njim svoj prelijepi gradić uz Krku pretvoriti u turističku meku.

Na tom su se poslu, zajedno s Karmen Pulić, našli Diana i Stanko Ferić iz tvrtke "Moć komunikacije", svima znani i kao dugogodišnji novinari, koji su neposredno nakon rata izdali prvi turistički prospekt Skradina, a koji je, kako onda, tako i sada, imao zadatak objasniti ljudima da je krevet i apartman samo preduvjet da se baviš turizmom, da je to tek početak, a ne kraj priče. Da je turizam doživljaj koji trebaš prezentirati turistima.

– Skradin je puno više od ulaza u Nacionalni park i prestižnog jahtaškog sidrišta. Tu je dolazio car Trajan, od rimskih vremena, pa do Frane Josipa i carice Sissi, Bernarda Showa i Billa Gatesa. To treba prezentirati turistima, preko, recimo, podmetača koji će stajati na stolovima restorana, pokazati im Muzej vina u kući Bedrica, povesti ih na fotosafari dronom, pokazati im to obilje vinske i gastronomske baštine kroz, primjerice, pastrve na pet načina, skradinsku tortu, tortu od murvi. Mogu se u obliku zavjetnih pločica iz skradinske crkve, koje su jedinstvene za ovaj grad, proizvoditi jedinstveni biskviti, za što je već pokazala interes Miranda Paić... i to je put kako kroz čitav niz malih priča ispričati zajedno, umreženo, jednu veliku priču o skradinskom turizmu kao neponovljivoj i jedinstvenoj destinaciji kroz koju se neće samo prolaziti, nego u koju će se, i zbog koje će se, dolaziti – kazala nam je Diana Ferić.

Pun stol svega

A da što se tiče "ića i pića" Skradin ima što ponuditi, Zoran Kovilić, vlasnik restorana "Visovac", pokazao je i na svojim stolovima, na završnoj prezentaciji radionica. Bilo je tu skradinskog rižota, ćokalica, pastrva koje su ponovno zaplivale u starim ricetama – punjene maslinama – što ih je Koviliću donio Stanko Ferić, Slavonac koji se u međuvremenu zaljubio u Krku, i spasio ih od zaborava. Neke je i sam Zoran izvukao iz "babina kantunala" jer u Skradinu, što se spize tiče, ništa ne triba izmišljati.

– Skradin, Bilice, Drniš, Sinj – to su bila mista marendaša, mista na kojima se najbolje ilo i pilo u Dalmaciji. I u kojima se znalo – doručkuješ sam, marendaješ s prijateljima. I ručaš s kin o'š, a večeru daješ neprijateljima. Znači, marenda je bila najbitnija! – veli nam Kovilić, čiji restoran, kroz nekoliko lokacija, također dogodine slavi 25 godina, i dodaje kako bi se za marendu na meniju našla žigarica, janjeće tripice, koprtlje... Eto, koprtlje su također iznutrice, čija je priprava također karakteristična za Skradin i obližnje Bićine. Još jedan brend, uz vina "Sladić", vina "Bibić", maslinovo ulje od autohotone krvavice...

Sve je to na koncu prepoznala i podržala i Hrvatska turistička zajednica, koja je ovaj projekt TZ-a Skradina i tvrtke "Moć komunikacija" u najvećem dijelu i financirala, u iznosu od deset tisuća kuna. Najveći dio materijala i zanimljivih podataka s ovih radionica uskoro će se, najavio je Nakić, naći i na redizajniranim web-stranicama TZ-a grada Skradina, svima na usluzi, kao u samoposluživanju. Jer turizam to smo, na koncu, svi mi.