Rogoznički župnik don Filip Rodić ispunio je želju stalnim i povremenim stanovnicima relativno novoproglašenog naselja Stivanšnica te je nakon više od 40 godina održao svetu misu u crkvici svetog Ivana Trogirskog na punti Planke ili rtu Ploča ili Diomedovu rtu.
U nemirnim vremenima prije gotovo tisuću godina bila je to i misija biskupa trogirskog svetog Ivana. Mještani Stivanšnice organizirali su i okrjepu s kolačima i aperitivom ispred crkvice i na zogu od balota.
Ta mala, ali povijesno i arheološki vrijedna crkvica najbliže je svetište stanovnicima Stivanšnice. Do crkvice je nedavno općina uredila i pješačku stazu, pa su svetište i mitski rt postali pristupačniji vjernicima, hodočasnicima i turistima. Stanovnici Stivanšnice najviše su se molili i zavjetovali svetom Ivanu Trogirskom 2006. godine kada su bageri ondašnje ministrice Marine Matulović Dropulić nemilice, bez reda, smisla i svrhe, onako "na preskok", rušli bespravno izgrađene kuće. Kako je naglo došlo, tako je rušenje naglo i prestalo. Srušene kuće ponovno su izgrađene, čak veće i ljepše, izniklo je i bezbroj novih. Stivanšnica je i u rujnu 2017. još puna turista, pa je narod predvođen idejnom začetnicom, gospođom Goricom Mančić, želio izraziti zahvalnost svetom Ivanu.
A crkvena predaja kaže da je sveti Ivan imao iznimne ljudske i svetačke osobine. Živio je u 11. stoljeću i gotovo je 40 godina bio trogirski biskup. Zalagao se za mir, pravednost, zajedništvo i ljudske živote, a za njega se vezuju brojna čuda i legende.
Najpoznatije čudo vezano je za rt Planku, jednu od najpogibeljnijih plovidbenih točaka na istočnoj obali Jadrana. Predaja kaže da je sveti Ivan Trogirski 1062. godine putujući u Šibenik po olujnom moru doživio brodolom. Nakon brodoloma smirio je valove i hodajući po moru ne smočivši noge spasio je život kralju Kolomanu, njegovoj pratnji i mornarima, a spasio je i sav teret koji je brod nosio. U spomen na njega i njegovo čudo na punti Planke 1333. godine izgrađena je zavjetna crkvica. Nju su dali izgraditi trogirski plemići Ciprijan Buble i Maroje Dobre. Gradili su je domaći majstori: Dragoj Omišanin, Dujam Nojslavov, Stjepan Pliša i Viktik Veselokučić.
Crkvica je zaštićeni spomenik Republike Hrvatske i Ministarstvo kulture obnovilo ju je prije desetak godina.